Sveti, blaženi i Sluge Božje Kapucinskog reda

Blaženi Jakov iz Ghazira

2011-10-24T11:05:00.000-07:00

BLAŽENI JAKOV IZ GHAZIRA

(1875.-1954.)

Svećenik

Khalil Haddad, u Redu manje braće kapucina fra Jakov, rodio se u mjestu Ghazir, tridesetak kilometara sjeverno od Bejruta na području Kesrwan-Mont Liban, 1. veljače 1875. godine. Otac mu se zvao Butros Haddad, a majka Shams. Naš Jakov bio je njihovo treće od ukupno četrnaestero djece. Njegova obitelj pripadala je tzv. maronitskim kršćanima koji su bili uvjereni vjernici. Mali Khalil kršten je u Ghaziru, u maronitskoj Crkvi, 21. veljače 1875. U djetinjstvu je bio dobro kršćanski odgojen. Na vjerski odgoj svoje djece osobito je utjecala majka svojim svetim i uzornim životom uvijek ih potičući na velikodušnost prema Bogu i ljudima. To će se odražavati i u svim razvojnim godinama i cijelom životu našega fra Jakova. Sakramenat svete potvrde primio je, 9. veljače 1881. Sa sedam godina roditelji su ga, najprije, u svome rodnom gradu poslali na školovanje u školu sv. Franje koju su vodili talijanski kapucini, a nakon završene osnovne škole (1885.-1891). obrazovanja nastavlja u Bejrutu. Bio je vrlo nadaren, savjestan i radin te nije imao nikakvih poteškoća u svladavanju školskog gradiva.

Sa šesnaest godina počeo je ozbiljno razmišljati o svojem životu i budućnosti. Zbog dobrog poznavanja arapskog jezika odlazi u Aleksandriju (Egipat), gdje postaje učiteljem arapskog jezika na kolegiju sv. Marka. Osim toga, neprestano je održavao tečajeve arapskog jezika za druge, a posebno u bogatim egipatskim obiteljima. S devetnaest godina osjetio je neodoljiv Božji zov da postane svećenikom. Godine 1894. vraća se u svoj rodni kraj i odlučuje se posvetiti Bogu i služenju ljudima među braćom kapucinima. Međutim, pri ostvarenju te svoje nakane nailazi na brojne teškoće i protivljenja, a osobito od strane oca koji je na koncu ipak popustio i dao mu svoj blagoslov i privolu. Onima koji su ga odvraćali od toga puta mladi Khalil je odgovarao: „Postat ću svećenik i pripast ću jedino Bogu i nitko me od toga neće odvratiti“.

Nadvladavši sva protivljenja, 26. ožujka 1894. godine u samostanu sv. Antuna Padovanskog stupio je u Kapucinski red i novicijat. Prema ondašnjem pravilu Reda, po stupanju u novicijat dobio je i novo ime. Od sada će se zvati fra Jakov iz Ghezira. Već od prvih dana redovničkog života sva su mu se braća divila zbog njegove samozatajnosti, pobožnosti, ljubavi, poslušnosti kao i zbog njegovog humora kojega je cijeli život upotrebljavao kao instrument za uspostavljanje mira.

Nakon završetka propisanih filozofsko-teoloških studija i polaganja doživotnih zavjeta, 10. studenoga 1901. zaređen je za svećenika u kapeli Apostolskog vikarijata u Bejrutu. Već sljedećeg dana, u svome rodnom mjestu, proslavio je mladu misu. Nakon ređenja, od strane redovničkih poglavara, povjerena mu je služba ekonoma samostana u Bejrutu i Montagni. Ta ga je služba silno iscrpljivala jer se morao baviti raznim administrativnim problemima, a i obilaziti razna mjesta. Uz to, u više navrata je bio napadnut, istučen i izvrgnut raznim prijetnjama, pa čak i samom smrću, kako nam to uostalom i on sam svjedoči u svojim Uspomenama. No, Kristov križ ga je uvijek na čudesan način spašavao.

U to vrijeme zbog širenja „novih ideja“ za Libanon su nastala teška vremena. Širitelji masonerije i laicizma ujedinili su se s ciljem da unište katoličku vjeru među pripadnicima toga naroda. Zbog tih stvari braća kapucini su razmišljali i sebe pitali: što nam je činiti da preteknemo „nove ideje“ prije nego se one ukorijene? Tako su došli na ideju osnivanja školi na području čitavog Libanona. A tko bi to mogao bolje i uspješnije izvesti, nego jedan od mjesne braće. Tako se godine 1905. fra Jakov bespoštedno dao na posao! A plodovi toga napora jesu da je već 1910. godine bilo otvoreno 230. škola. O tome Jakov kaže: „škola je ključ koji otvara vrata našeg kapucinskog apostolata!“.

Blaženi Jakov, također, je veliku sposobnost dobrog organizatora pokazivao i kod vođenja hodočašća, procesija, raznih slavlja, a osobito prve pričesti. Često je znao reći: „Sijte hostije, brat ćete svece“!

Ipak, njegova specifična ljubav i karizma bilo je propovijedanje. Svoje propovijedi bi spremao noću pred Presvetim. Nakon smrti, kao dragocjeno štivo, ostalo je sačuvano više od osam tisuća stranica rukopisa Abune Jakova!

Kada je 1914. izbio Prvi svjetski rat, francuski kapucini su bili primorani napustiti Libanon, pa su cijelu Misiju povjerili Abuni Jakovu. I taj nimalo lagan posao on je vršio na najbolji mogući način jer se tome posvetio svom hrabrošću i sposobnošću. Ta nova zaduženja nisu ga sprečavala da se posveti osnivanju franjevačkih trećoredskih zajednica, da dijeli kruh gladnima, da pokapa mrtve koji su ostavljeni po ulicama. Neumorno vršeći svoje službe uvijek je znao da Božja Providnost bdije nad njime! Upravo ga je ona toliko puta pratila da je uspješno izmicao zatvoru, zarobljeništvu i osvetnicima. Zbog oslabljenih tjelesnih mogućnosti u daljnjem vođenju Misije, odlučuje ključeve iste vratiti Apostolskom delegatu. No, Božanska providnost ponovno ga je čuvala za druga zaduženja i apostolat.

Naime, na završetku Prvog svjetskog rata (1918.) Turska napušta Libanon te se i francuski kapucini ponovno vraćaju u zemlju kako bi nastavili svoje djelovanje koje je rat nasilno prekinuo. Budući da je Libanon ostao razoren i spaljen, u njemu je zavladalo siromaštvo, glad i nemoral. Braća kapucini, na čelu s našim Jakovom silno su se založila pri uklanjanju gladi, bijede i svake druge vrste nevolje. U tu svrhu Jakov se dao na otvaranje škola, bolnica i sirotišta. Organizirao je prehranu nevoljnog puka s osnivanjem petnaestak takozvanih „pučkih juha“(pučkih kuhinja) u kojima je dnevno dijelio 18.000 obroka. Za ratnu siročad i napuštenu malu djecu otvorio je 24 sirotišta u kojima je bilo smješteno 24.000 dječaka i djevojčica kojima se nije pružala samo hrana, nego i pouka, školovanje i osposobljavanje u raznim vještinama obrta i u kućnim radinostima. U svojoj brizi Abuna Jakov neprestano je posjećivao sva središta školovanja i utemeljene ustanove, i to najčešće pješačenjem i do 30 kilometara dnevno. Imajući sve to u vidu s pravom ga prozvaše sv. Vinkom Paulskim, don Boskom i sv. Josipom Kotolengom Libanona. Među ostalim ustanovama dao je sagraditi veliku psihijatrijsku bolnicu s 1.000 kreveta na brdu Oall-ed-Dib, koja i danas djeluje, a prozvana je „Mali Kotolengo“.

Božanskoj Providnosti potrebne su ruke, ali na osobit način potrebna su joj velikodušna i majčinska srca koja će na sebe preuzeti svakodnevni rad na polju milosrđa. Ideja da ustanovi jednu redovničku Družbu koja će se brinuti za takve ustanove Abuni Jakovu nije dala mira. Zato je 1930. osnovao Družbu Franjevačkih sestara od libanonskog Križa.

U svim djelima blaženi Jakov iz Ghazira, najdublje odražava svoje veliko srce kroz koje se nazire franjevački kristocentrizam kad piše: „Ja previše ljubim svoje ljude i Domovinu; to je moja Zemlja! Njezinim stazama prolazim duž obale i sve do najviših brda. Predobro poznam jednostavnu vjeru svojih sunarodnjaka i opasnosti kojima su izloženi. Ne mogu, a da se ne založim svim sredstvima učiniti plodnim ovaj apostolat“.

Ljubav blaženog Jakova prema čovječanstvu koje trpi obilježila je čitavi vijek njegova života. Prepoznatljiv kao velikan ljubavi, od vjerskih i civilnih vlasti, nikada nije imao drugog cilja u životu osim da „ljubi Boga i da ljubi čovjeka, koji je slika Raspetoga“. A ta neizmjerna ljubav Abune Jakova izražena u mnogobrojnim inicijativama, rađala se iz životnog pridruženja Kristu koji je trpio u sebi i u svojim udovima po Križu koji je prihvatio. Stoga i nama danas poručuje: „Nema neba bez križa. Tko želi nebo bez križa, isto je kao kada netko želi kupiti trgovačku robu bez plaćanja“. To su prepoznali i Libanonci. I radi tog njegovog velikog doprinosa, libanonska Vlada dodijelila mu je dvije zlatne medalje, tri srebrene i najviše odlikovanje „Časnika Reda Cedar“.

U osvit subote, 26. lipnja 1954. predosjećajući da mu je došao kraj izgovorio je: „Danas je moj posljednji dan!“ I doista, toga dana, u 15.00 sati predao je svoju dušu Gospodinu. Radio, tisak, prijatelji, zvona crkve toga su dana objavila njegovu smrt. Tisuće ljudi nagrnule su u samostan plakati, moliti, primiti blagoslov od Njega koji od sada živi u Bogu.

Tadašnji apostolski nuncij o njemu reče da je bio „najveći čovjek kojega je Libanon dao u naše dane“. Radi glasa svetosti koji se o njemu širio već za života, i službena Crkva nije mogla ne zapaziti uzornost tog Božjeg čovjeka, njegov apostolski žar i rad, svetost života i kreposti, pa je na taj „glas naroda“ pokrenula postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. To nisu tražili samo katolici nego i svi najugledniji državnici Libanona, čak i muslimani i druzi. Tako je informativni proces za proglašenje blaženim oca Jakova započeo u Bejrutu, 27. rujna 1960. Cjelokupni proces uspješno je priveden kraju 17. prosinca 2007., kada je zaključen potpisivanjem Dekreta sa strane pape Benedikta XVI. Isti papa je odredio da 22. lipnja 2008. bude dan proglašenja Abune Jakova blaženim. U ime pape, Jakova je u Bejrutu toga dana, na trgu Mučenika, blaženim proglasio kardinal José Saraiva Martins.

Samo jak i odlučan karakter mogao je ostvariti ono što je blaženi Jakov učinio i činio. Uistinu, za sve to nije nedostajalo žestokih prezira i žrtava. No, usprkos svega toga sačuvao je povjerenje u Boga i Njegovu providnost. Često je zato znao reći: „Molitva bez povjerenja je kao pismo u torbi, koje nikada nije stiglo na svoje odredište“. Time nam zapravo želi reći da se ne mogu poduzeti djela ovakvog tipa, njegove nebrojene zaklade, bez duboke vjere.

Liturgijski mu je spomen 26. lipnja.

Blaženi Leopold iz Alpandeirea

2011-10-23T13:32:00.000-07:00

BLAŽENI LEOPOLD IZ ALPANDEIRE

(1864 – 1956)

Redovnik

Crkva u svim vremenima pruža vjernicima sigurne orijentire koji omogućuju pravo usmjerenje za postizavanje vječnih vrednota. Ti svjetionici krepostima i bljeskovima svoje svetosti u mraku svakodnevnoga života, omogućuju povratak na pravi put.

Godinu dana poslije proglašenja blaženim Diega Josipa iz Kadiza, u svibnju 1895. pripremale su se svečanosti u Rondi njemu na čast, gradiću gdje su se čuvali njegovi posmrtni ostaci. Za duhovnu obnovu došla su dva brata kapucina. Njihovo propovijedanje pratilo je veliko mnoštvo vjernika. Među vjernim slušateljima nalazio se i tridesetogodišnji Franjo Toma Marquez y Sánchez (kasnije, fra Leopold iz Alpandeire). On je ovako sažeo svoje dojmove: „Braća su zaokupila moju pažnju svojim ponašanjem i propovijedanjem“. Slušajući i gledajući sve što se oko njega događalo i sam u srcu donosi odluku da želi „postati redovnik kao što su oni“.

Alpandeire je mjestance smješteno u planinskoj osamljenosti brdskog masiva Rondo u pokrajini Málaga, kraju stjenovitih klisura i ubavih dolina. U tom pastirskom i divljem krajoliku poput osamljenog gnijezda, rodio se naš Franjo Toma di San Giovanni Battista, 24. lipnja 1864. godine. Njegovi roditelji, otac Diego Márquez Ayala i majka Jerónima Sánchez Jiménez bili su seljaci, jednostavni i radišni, koji su gajili tradicionalan kršćanski vjerski život. U toplini obiteljske ljubavi koja je bila hranjena svakodnevnim življenjem kršćanskih vrlina i istina, raslo je i dobro sjeme u životu i srcu našeg malog Franje Tome. Od svog oca prihvatio je lijepo ponašanje, kršćanska načela i praksu da drugima čini dobro, a s usana svoje majke naučio je moliti.

Budući da je bio najstariji od djece (još je imao dva brata, Diega i Juana Miguela i jesnu sestru, Marie Terese), morao je zarana pomagati roditeljima u obrađivanju škrte zemlje. Veseo i radostan, okružen dobrim društvom, rado je ono što je imao dijelio s drugima, pa ga je ta njegova prirodna dobrota učinila obljubljenim među društvom. A sve je to bilo izraz njegovog dubokog duhovnog života i snažnog iskustva vjere. Oni koji su ga poznavali svjedoče da je imao „zlatno srce“, a osobito prema siromašnima i potrebitima. Kao dječak dijelio je užinu s pastirima koji su bili siromašniji od njega, davao je svoju obuću potrebnima i novac prosjacima koje je susretao na putu prema svojoj kući. U mladenačkoj dobi izrazio je želju da se posveti Bogu u redovničkom životu. U rodnom mjestu nije imao prilike sresti se i upoznati redovnike. Onda se dogodilo, da se prilikom podjele sakramenta sv. potvrde u Rondi, susreo s braćom kapucinima. Tada je imao 27 godina. Oni su mu obećali da će mu poslati upitnik za prijem među kapucine, ali, nažalost, to nikada do njega nije stiglo.

U međuvremenu, Bog ga je „oblikovao“ čekajući priliku da ga pozove u svoju službu. Za vrijeme trodnevnice uoči proslave proglašenja blaženim Diega iz Kadiza, Franjo Toma nije propustio niti jednu propovijed koju su tom prigodom držali kapucini. Privučen njihovim „načinom života“ u njemu se ponovno probudila želja da stupi u Kapucinski red. Javio se fra Kandidu iz Monreala koji mu je obećao, da će se zauzeti za njegov slučaj. Čekao je četiri godine na taj odgovor. Izgubivši već svaku nadu da će biti primljen u kapucinski red, počeo je ozbiljno razmišljati o stvaranju vlastite obitelji. Zaručio se s jednom djevojkom iz sela, ali joj je povjerio svoju odluku, da još uvijek ima želju postati redovnikom. Tada mu je jedan svećenik pomogao napisati molbu i izravno poslati provincijalnom poglavaru kapucina. I tako je konačno, nakon četiri godine, stigao toliko željeni odgovor da ga primaju.

Dana, 16. listopada 1899. u Sevilji oblači redovničku halju i pod vodstvom učitelja novaka fra Diega iz Valancije započinje godinu novicijata kao fra Leopold. To ime nije bilo uobičajeno među članovima Reda, pa se ni Franji Tomi nije baš odmah svidjelo. Promjenu svoga krsnog imena on je opisivao kao „mlaz hladne vode“. Odluka da postane redovnikom nije bila posljedica njegova materijalnog siromaštva, niti je to bio bijeg od svijeta, nego je to prije svega bio odraz onoga što je već od malena bio osjećao i živio. Isto tako, odluka da stupi u samostan od njega nije zahtijevala neku korjenitu promjenu života, jer on je već u svijetu živio dubokim i intenzivnim evanđeoskim načinom života. Iskustvo života i rada u novicijatu postavilo je temelje njegovog duhovnog života i puta, jer je njegova ljubav prema Bogu neprestano rasla onako kako je upoznavao franjevačko-kapucinsku tradiciju i duhovnost. Nakon isteka godine novicijata, 16. studenog 1900. polaže jednostavne redovničke zavjete. Po završetku novicijata nekoliko godina je vršio službu vrtlara u samostanima Sevilja, Antequera i Granada. U samostanskom vrtu odvijao se njegov dijalog s Bogom, a istodobno su rasle i njegove druge vrline. Iz vrta bi odlazio u kapelu s Presvetim gdje je kroz duge noći boravio u klanjanju pred Isusom. Kada je bio premješten u samostan u Granadi, 23. studenog 1903. u ruke samostanskog poglavara fra Franciska de Mandieta položio je svoje doživotne, svečane zavjete. Bila je to njegova konačna posveta Bogu za koju je živio i za koju će živjeti ostatak svoga života.

Nakon kratkog boravka u Sevilji i Antegueri, 21. veljače 1914. ponovno dolazi u Granadu u kojoj će zauvijek ostati. Taj grad u podnožju planina Sierra Nevade biti će scenarij za pola stoljeća njegova skromnog života. Tu će biti samostanski vrtlar, sakristan i sakupljač milostinje, uvijek sjedinjen s Bogom a istovremeno opet tako blizak i povezan s ljudima. Služba sakupljača milodara trajno će obilježiti i odrediti njegov život. Postao je redovnikom da bi mogao živjeti daleko od „buke ovoga svijeta“, ali ga je redovnički život i poslušnost natjerala da odlučnu borbu svoga života vodi na ulicama, trgovima i po kućama. Od sada će oni biti njegov samostan i njegova crkva. Fra Leopold, kao i mnogi drugi kapucinski sveci koje je karakterizirala jasna naklonost kontemplativnom načinu života, neprestano je živio s narodom, i to umjesto da ga rastrese, pomoglo mu je da izađe iz svoje zatvorenosti i sebičnosti, da na sebe preuzme brige i terete drugih, da ih razumije, da ih tješi, da im pomogne, da im služi, da ih ljubi. Kao što je rekao jedan njegov štovatelj, bio je „odijeljen, ali ne i udaljen“.

U službi sakupljača milodara fra Leopold je često umjesto priloga dobivao razne pogrde i poniženja, ismijavanja i vrijeđanja. On je svoju službu vršio baš u vrijeme kada su u Španjolskoj puhali jaki antiklerikalni vjetrovi tako da je sve što je mirisalo na vjeru bilo loše primljeno, ako ne i progonjeno. Bilo je to i vrijeme „dviju Špaljolski“, najprije Druge Republike, a zatim građanskog rata. U to vrijeme ubijeno je sedam tisuća svećenika i redovnika, a samo zato jer su bili nasljedovatelji Isusa Krista. U takvom društvenom raspoloženju fra Leopold je vršeći svoju službu i sam morao mnogo toga pretrpjeti. Mnogo puta su ga zlikovci htjeli poniziti govoreći mu: „Ništarijo, brzo ćemo ti staviti taj tvoj pojas oko vrata!“ Vikali su mu: „Lutalice, radije radi umjesto da ideš okolo i tražiš milostinju“. On bi, osjetivši ovako neprijateljsko ozračje odgovarao parafrazirajući Evanđelje: „Jadnici, nemam ništa osim osjećaja sažaljenja za njih, jer ne znanju što govore“.

Kao pravi sin svetog oca Franje fra Leopold je, sve za ljubav Božju, u svoj franjevačkoj skromnosti jednako primao i dobro i zlo. Uza sve izazove, nerazumijevanja i odbacivanja ostajao je sabran i sjedinjen s Bogom pretvarajući sve to u služenje Bogu do najvišeg savršenstva. Poznata je bila njegova primjedba koju je ponavljao sebi i drugima: „Brate, drži krunicu u ruci, oči na zemlji, a srce ne nebu“. Njegov lik bio je tako popularan da su ga svi poznavali. Na osobiti način su ga prepoznavala i voljela djeca, koja su, kada bi ga vidjeli radosno uzvikivala: „Gledaj, dolazi fra Nipordo“ te bi mu trčali ususret. On bi se na trenutak zaustavio te im objašnjavao poneku stranicu iz Katekizma, a od odraslih bi saslušao njihove probleme i zabrinutosti. Fra Leopold je otkrio način na koji se svima može razdijeliti Božja dobrota: moleći tri puta Zdravo Marijo. To je bila njegova formula kojom je božanske stvarnosti unosio u ljudsku.

No, fra Leopold nije samo sakuplja milostinju, on ju je i sam drugima dijelio. Za komad kruha ili neki novčić, uzvraćao je duhovnom milostinjom svojih molitava, savjetima i bodrenjem. Nije mogao uvijek dijeliti koliko je želio u materijalnom smislu, ali je davao sama sebe. Svakog dana na povratku u samostan sa sakupljanja i dijeljenja milostinje, najprije se svraćao u crkvu. Nikada nije bio bez posla te je uz svoje obaveze uvijek bio na usluzi drugoj braći.

Jedan svećenik koji ga je istinski poznavao, ovako ga je predstavljao: „Nije bio učen čovjek, nije završio visoko školovanje teologije, ipak nadvisivao je sve jer je posjedovao veliko unutarnje poznavanje ljubavi Božje. Bio je posve Božji čovjek“. S cijelom svojom osobom govorio je o Bogu. Jedan isusovac o. Payán, ubijen za vrijeme građanskog rata, fra Leopolda je predlagao s propovjedaonice kao uzor nasljedovanja: „Imamo sveca na ulicama“. A jedan slavan propovjednik augustinac reče za fra Leopolda: „Jest, on je pravi propovjednik! Bez da otvara usta postiže više od svih nas ostalih“.

Poštivali su ga i divili su mu se svi, bez obzira koju god su ideologiju zastupali. U jednoj skupini onih koji su žestoko napadali i optuživali vjeru i kler, netko je upitao: „A što onda reći o fra Leopoldu? Dobio je jednoglasno odgovor: „O, kad bi svi bili kao on! Bio je najsvjetliji svjedok Evanđelja i franjevaštva, jer ih je živio u punini!.

Tajna života fra Leopolda bila je njegova molitva, njegovo sjedinjenje s Bogom i njegov rad. On je sve pretvarao u molitvu i njegova molitva je bila njegov najdragocjeniji rad. Među pobožnostima koje je fra Leopold gajio na prvom mjestu jesu Euharistija i ljubav prema Isusovoj muci, i te je pobožnosti, kao moćna sredstva, i sam drugima preporučivao. Puno vremena, danju i noću, provodio je u crkvi pred Presvetim. Onima koji su mu prigovarali da u tome pretjeruje on bi odgovarao: moram pripaziti da se ne bi svjetlo ugasilo pred Presvetim!

Blažena Djevica Marija za njega je bila najdraže majčinsko utočište. Zazivao ju je s tri Zdravo Marije, i to je postala njegova posebna ljubav. Sve, djecu i odrasle, poticao je na moljenje triju Zdravo Marija. Sam ih je molio s neopisivim žarom, tako da su svi ostajali zaneseni slušajući ga kako moli. Uz molitvu triju Zdravo Marija, činio bi čudesa i bolesne ozdravljao.

Malo po malo širio se glas, da fra Leopold ima moć promijeniti nekome život, drugima rasvijetliti i najmračnije horizonte, olakšati savjesti i privoditi k Bogu. Mnogi su ga tražili u teškim bolestima i zadobivali bi ozdravljenje u stotinjak slučajeva mimo svih predviđanja na nerazjašnjivi način.

Osim toga bilo je i onih koji su uvjerljivo tvrdili da fra Leopold čita ljudske misli i savjesti. I onda, kada ga nisu tražili, upućivao je riječi tjeskobnim osobama da se oslobode unutarnjih patnja, ostavljajući ih zadovoljnima i obodrenima. A drugi su tvrdili, da im je otkrivao i najintimnije misli savjesti. Isticao se u davanju mudrih savjeta. K njemu su po savjete dolazili ljudi svih društvenih slojeva: ljudi iz puka, plemići, teolozi, crkveni uglednici (kardinal Casanova). Na izvana se predstavljao kao skroman i jednostavan brat laik, ali je rado svakoga saslušao s puno dobrote i strpljivosti. Potom je davao svoj odgovor u malo riječi, ali tako mudrih i preciznih da je privlačio pažnju čak i intelektualaca. No najvažnije je to, da su svi odlazili zadovoljni i utješeni. Na upite mnogih: kako je to moguće? Odgovor je dao jedan uvaženi profesor teologije: „Ima dar savjeta, jer mu ga je dao Duh Sveti!“.

Žalostilo ga je jedino to što su mnogi o njemu govorili: „fra Leopold je svetac“. Takvim su ga smatrali i braća u samostanu zbog uzornosti u krepostima. Problem je nastao, kada su ga ljudi naprosto oslovljavali „sveti otac“ i taj glas bi došao do njegovih ušiju. Postiđen u svojoj skromnosti sa smiješkom bi odgovarao: „Sveti Otac je u Rimu“. Drugi puta ih je ispravljao: „Svi bi trebali biti sveti“, molimo Gospodina da nam u tome pomogne, ili: „Sveto je odijelo koje nosim, ali ja sam veliki grešnik“.

Uvečer, 9. veljače 1955. dao je posljednju pouku svoje vjerne službe kao sakupljač milostinje, što je činio iz ljubavi do Boga. Dok je silazio po stepenicama jedne kuće, pao je i ostao nepokretan. Tako je nekoliko mjeseci ostao prikovan uz krevet. Potom su nadošle i druge nevolje. Zahvalan Bogu za sve ostao je bistre pameti i priseban sve do smrtne agonije u dobi od 91. godine. Žižak njegova života ugasio se 9. veljače 1956. Ponizni sakupljač milodara sjedinio se s Gospodinom! Vijest o njegovoj smrti brzo se proširila ulicama Granade i iskreno ganula brojne njegove stanovnike. Rijeke ljudi svih naraštaja i društvenih položaja uputila se prema kapucinskom samostanu. Mjesni tisak sažimlje dojmove i svoj sud o fra Leopoldu ovako: „… ponizan uzađe jučer u svoje posljednje boravište. Bio je skroman sin svetog Franje. Poput Franje, ljubio je sve što je bilo maleno i gledao je u svemu stvorenomu prisutnost Božju“. „Siromašak iz Asiza sa smiješkom ga je dočekao na vratima raja“.

Glas o svetosti, koji ga je pratio već za života, osobito je porastao nakon njegove smrti. Dvije godine nakon smrti njegovo je tijelo s gradskog groblja preneseno u samostansku crkvu u Granadi. Od tada su svakoga dana, a na osobit način svakog 9 dana u mjesecu, neuobičajeno mnoštvo vjernika iz bliže i daljnje okolice posjećivalo njegovo grob. Crkva potaknuta vjerom i svjedočanstvom naroda, 26. lipnja 1961. pokrenula je proces za Leopoldovo proglašenje blaženim i svetim. Cjelokupni proces je završio 1. lipnja 1976. Papa Benedikt XVI. proglasio je 15. ožujka 2008. herojskima njegove kreposti. Blaženim je proglašen u Granadi 12. rujna 2010.

Liturgijski spomen je 9. veljače.

Blaženi Josip Tous y Soler

2011-10-17T10:56:00.000-07:00

BLAŽENI JOSIP TOUS Y SOLER

(1811. – 1671.)

Svećenik

Blaženi Josip Tous i Soler se rodio i najveći dio svoga života proživljavao u Španjolskoj u 19. stoljeću. To vrijeme je bilo obilježeno velikom političkom, društvenom i ekonomskom nesigurnošću. Bile su ukinute redovničke zajednice, događala su se prava progonstva pripadnika Crkve, zatvaranja i protjerivanja redovnika iz vlastitih samostana.

Devetnaesto stoljeće u Španjolskoj je bilo sudbonosno i s mnogo previranja. Počelo je s invazijom Francuske, a završilo je prekomorskim ratovima i gubitkom posljednjih kolonija. U tim zamršenim društveno-političkim okolnostima i u jednoj vrlo antiklerikalnoj sredini, španjolsku Crkvu obilježila je pojava snažnih i utjecajnih ličnosti, koje su se smjelošću vjere i trajnim zalaganjem na odgojnom i karitativnom području znale suočiti s novim izazovima u kulturnim i društvenim promjenama. To je osobito došlo do izražaja u Kataloniji gdje je živjela Blaženikova obitelj.

Josip Tous i Soler se rodio u Iguladi, nedaleko od Barcelone u biskupiji Vac, 31. ožujka 1811. u materijalno dobrostojećoj obitelji s dubokim kršćanskim i vjerničkim korijenima. Bio je deveto od dvanaestero djece roditelja Nikolása Tousa Carrera i Franciske Soler Ferrer. Prema ondašnjem običaju odmah je, već sljedećeg dana bio kršten u župnoj crkvi Svete Marije u Igualadi. Na krštenju mu nadjenuše ime José-Nicolás-Jaime. Također, prema običajima toga vremena, 1817. primio je sakramenat svete Krizme, a slijedeće, 1818. prvu svetu Pričest.

Uloga obitelji u životu i odgoju maloga Josipa je bila od presudne važnosti. U svojoj obitelji primio je klice vjere, ljubavi i straha Božjega, koji su u njemu s vremenom razvijali i donijeli plodove istinske i prave svetosti.

U potrazi za boljim i uspješnijim zaposlenjem njihova se obitelj, 1820. godine preselila u Barcelonu. Upravo je ondje, mladić Josip imao priliku upoznati franjevačku braću kapucine s kojima se sprijateljio. Nakon poduljeg razmišljanja o budućem zvanju i zrele prosudbe, uz nadahnuće i poticaje Duha Božjega, mladić je zamolio da bude primljen među kapucine. Takvim odabirom i prihvatom zamolbe kapucini su ga primili i, 18. veljače 1827. godine, u dobi od 16 godina, stupa u novicijat i oblači kapucinsko redovničko odijelo u samostanu Sarriái koji se nazivao i bio poznat kao „pustinja“.Tom prilikom dobiva novo ime José. Već u godinama svoga školovanja i odgoja pokazao se redovnikom velikih kreposti. Sva braća svjedoče i govore o njegovoj uzornoj sabranosti, uvjerljivoj pobožnosti, spremnoj poslušnosti, istinskoj poniznosti, čistoći i posvemašnjoj vjernosti duhu franjevačko-kapucinske karizme.

Pošto je završio godinu kušnje u novicijatu, 19. veljače 1828. fra Josip je položio privremene jednostavne redovničke zavjete. U sljedećim godinama studira filozofiju i teologiju u samostanima Calella de la Costa i Gerona i Valls. Napredovavši u duhovnom rastu i sigurnosti Božjeg poziva, 1. lipnja 1833. u Tarragoni prima đakonat. Sljedeće godine, 24. svibnja 1834. zaređen je za svećenika po mons. Pedru Martinezu de San Martín. Nakon kraćeg vremena poslan je u samostan svete Madrone u Barceloni, gdje se odlikovao vjernošću u svojoj svećeničkoj službi i dubokim duhovnim životom. Sve njegovo djelovanje bilo je prožeto sjedinjenjem s raspetim Isusom i Euharistijom te Majkom Dobrog Pastira i pobožnostima što je obilježilo i hranilo njegovo duhovno napredovanje u životu.

Dok je boravio u samostanu svete Madrone 1835. zatekao ga je i iznenadio društveni prevrat. Tako je već u lipnju iste godine, zbog ukinuća samostana koji je naredila vlada, zajedno s ostalom braćom bio zatočen u utvrdi Monjuic u Barceloni. Kad je bio oslobođen poslije 18 dana, započeo je njegov teški put progonstva najprije u Francuskoj a potom u sjevernoj Italiji. Godine 1836. vratio se u Francusku u Grenoble, u biskupiju Tuluz. Vršio je svećeničku službu kao kapelan sestara Benediktinki vječnog klanjanja.

Fra Josip je, premda prisiljen boraviti izvan samostana, zauzet velikom pastoralnom djelatnošću, uvijek ostao vjeran i pravi brat kapucin, živeći kao siromah, gajeći poniznost, ljubav prema šutnji, gorljiv život molitve, posvećujući se materijalnim i duhovnim potrebama onih koje je susretao i kojima je služio. O tome izvještavaju dva izuzetna svjedočanstva, da je u vrijeme progonstva u Francuskoj bio doista revan u apostolatu i gorljiv u pobožnosti. Tako, biskup iz Tuluza mons. Pavao D' Artrós u jednom svjedočanstvu od 28. kolovoza 1842. ovako je zapisao: „Svjedočimo i potvrđujemo da je naš u Kristu ljubljeni Josip Tous, španjolski svećenik, nastanjen u našem glavnom gradu otprilike šest godina, čistoćom vjere, cjelovitošću običaja i izvrsnošću u crkvenim krepostima, zaslužio poštovanje sviju i stoga ga preporučujemo da navedeni svećenik, što je moguće bolje, posvuda bude dobrostivo primljen i pripušten slavlju svete mise, uz dopuštenje ovlaštenog poglavara“ (Positio, vol. II, str. 180).Jednako tako i sestre Benediktinke, kod kojih je bio kapelan, daju odvažno i veliko svjedočanstvo zapisavši u svojoj Kronici o njegovoj pobožnosti i ljubavi prema siromaštvu.

Vratio se u Španjolsku 1843. godine s nadom da će se moći uključiti u kapucinski samostanski život, ali su mu to spriječili tadašnji liberalni zakoni. Nastanio se kod jedne obitelji, ostajući uvijek vjeran strogom pokorničkom stilu kapucinskoga života. Vršio je svoju svećeničku službu u župi Esparragure u Barceloni kao pomoćnik, a od 1848. u župi svetog Franje Paulskog u Barceloni. Uvijek je bio veseo u življenju svoga predanja Bogu, pa i onda kad se kao svećenik i redovnik, morao suočiti s patnjama i tjeskobama, ponekad s prezirom i pogrdama neprijateljski raspoloženih ljudi. U župi svetog Franje Paulskog prihvatio je službu duhovnog ravnatelja jedne „Pobožne udruge slavne male mučenice svete Romane“. Posebno je promicao štovanje Majke Dobrog Pastira.

Potaknut željom mladih djevojaka iz te udruge, koje su se zauzeto predale službi kršćanskog odgoja djevojčica i djevojaka, fra Josip Tous i Soler je u ožujku 1850. osnovao Institut sestara Kapucinki Majke Božje Božanskog Pastira. Sam je sastavio Konstitucije za njihov način života i dobio sva crkvena odobrenja. Iz Konstitucija se naziru dva temeljna opredjeljenja i zadaci nove redovničke zajednice. Prije svega moraju gajiti istinsku pobožnost prema Mariji, Majci Božanskoga Pastira i vršiti odgojnu službu za djecu i mladež.

Josip je za njih otvorio više redovničkih kuća, a 1858. i kuću u Capelladesu koja će postati glavnom matičnom kućom tog Instituta.

Fra Josip nije nikada i u ničemu štedio sebe u svem pastoralnom radu i djelovanju, kada je bilo u pitanju dobro duša i Crkve. Iscrpljen naporom dobrih djela u nesebičnom sebedarju sazrjevši u krepostima i svetosti, Josip je susreo sestricu smrt i preselio se u vječnost, 27. veljače 1871. dok je slavio Euharistiju u kolegiju Majke Božanskog Pastira u Barceloni. Njegovom smrću ugasilo se ovozemaljsko svjetlo njegove uzornosti u služenju Bogu, a zasjalo nam je novo, nebesko svjetlo, po liku blaženog Josipa da nas vodi u hodu do posvećenja i spasenja.

Crkva je prepoznala uzornost Josipova života, i željela ga je dati vjernicima kao primjer nasljedovanja. Pokrenula je stoga postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Biskupijski proces je završio 1992. u Barceloni. Potom su svi dokumenti preneseni u Rim, gdje se nastavio apostolski proces za proglašenje blaženim kao i postupak za utvrđivanje herojskog stupnja kreposti. Nakon tih ispitivanja, u nazočnosti pročelnika Kongregacije za proglašenje svetaca, papa Benedikt XVI. je , 19. prosinca 2009. potpisao Dekret kojim se potvrđuju herojske kreposti i čudesa za fra Josipa i Soler.
U nedjelju Dobrog Pastira, 25. travnja 2010. godine papa Benedikt XVI proglasio ga je u Barceloni blaženim.
Liturgijski mu je spomen 27. svibnja.

Sluga Božji Arsenije iz Trigola

2011-08-10T01:14:00.000-07:00

Sluga Božji

ARSENIJE IZ TRIGOLA

(1849-1909)

Josip Migliavacca (kao redovnik Arsenije) rodio se u Trigolu (Cremona, Italija) 13. lipnja 1849. U želji da postane svećenik 1862. godine u Cremoni je stupio u dijecezansko sjemenište. Po završetku studija biva zaređen za svećenika (1874). Nakon ređenja jedno vrijeme djeluje kao duhovni pomoćnik po župama. No, slijedeći poticaje Duha koji ga je pozivao na redovnički život, dobiva dopuštenje da stupi u Družbu Isusovu. No, godine 1892. iz Družbe biva otpušten. U toj neprilici zaputio se u Torino da drži duhovne vježbe nekolicini svojih pokornica iz Venecije, koje su se udružile kako bi se posvetile apostolskom djelovanju i koje su bile nakanile osnovati redovničku zajednicu. Po zaduženju torinskog nadbiskupa preuzeo je brigu za novu zajednicu, predsjedao oblačenju i zavjetima prvih članova (25. prosinca 1892.), za nju napisao Pravilo i mudro je vodio kroz 10-ak godina (1892.-1902.), šireći njezin krug djelovanja i na druge krajeve talijanskih pokrajina Pijemonta i Lombardije.

No, nakon zauzetog apostolata sustigla ga je nova kušnja, možda najteža i ujedno najponižavajuća. Naime, u Milanu su same sestre, na temelju lažnih optužbi, primorale kardinala Andriju Ferrarija da ga udalji.

Uvidjevši da je njegovo djelo (redovnička zajednica) ipak "u dobrim rukama", a na poticaj kardinala Ferrarija i obavljenih duhovnih vježbi odlučio je i sam stupiti u redovničku zajednicu. Ovaj puta je pokucao na vrata kapucinskog samostana u Loverama (Bergama). U tom samostanu obukao je redovničko odijelo i dobio novo ime - Arsenije. Po završetku novicijata biva premješten u Bergama gdje se sav posvetio službi propovijedanja i ispovijedanja. Tu je i završio svoje život 10. prosinca 1909., poznat i oplakivan kao revan, velikodušan, razborit i svet svećenik.

U tijeku su završni procesi oko njegova proglašenja blaženim i svetim.

Za daljnje informacije posjeti: http://www.ismc.it/

Sluga Božji Salvator Pinzetta

2011-08-10T00:35:00.000-07:00

Sluga Božji

SALVATOR PINZETTA

(1911-1972)

Erminio Pinzetta (redovnički Salvator) rodio se 27. srpnja 1911. godine u talijanskoj obitelji koja je emigrirala u Brazil. Svoje odrastanje i mladost proživio je u obitelji baveći se zemljoradničkim poslovima. Redovničko odijelo braće kapucina, s kojim ujedno poprima i novo ime - Salvator, oblači 2. siječnja 1945. Svečane redovničke zavjete polaže 6. siječnja 1949. Sav svoj redovnički život proveo je u kući novicijata. Bio je čovjek jednostavna duha molitve i euharistijske pobožnosti. Upravo u tome mnogim mladim naraštajima kapucina bio je izvanredan primjer. S posebnim dopuštenje biskupa rado je posjećivao bolesnike, naviještao im Riječ Božju i donosio euharistijsku utjehu, pa je na taj način postao poznat kao "službenik euharistije". Svoj zemaljski život završio je 31. svibnja 1972. Glas o svetosti pokrenuo je redovničke i crkvene vlasti da pokrenu postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Za sada se prikupljaju informacije o njegovu životu i krepostima.

Sluga Božji Nazareno iz Pule

2011-02-25T04:35:00.000-08:00

Sluga Božji

NAZARENO ZUCCA

(1911.-1992.)

Ivan Zucca (kao redovnik Nazareno) rodio se u Puli, na Sardiniji, u pokrajini Cagliari (Italia) 21. siječnja 1911. Roditelji otac Josip i majka Faustina rođ. Pibiri na krštenju (6. veljače) su mu dali ime Ivan. 21. siječnja 1911. (sakrament sv. potvrde prima 23. veljače 1922.).

Kao šesto od devetoro djece, od čega šest dječaka i tri djevojčice, završio je samo osnovnu školu, jer je pomagao ocu u poljskim radovima, osobito u ispaši stoke koju je obitelj zatim prodavala.

U dobi od oko 25 godina otputovao je u Istočnu Afriku, gdje je pokrenuo samostalnu ugostiteljsku djelatnost vodeći jedan restoran, koja je ubrzo doživjela takav procvat da je privukao pažnju i divljenje te zajednice koju su, velikim dijelom, činili talijanski vojnici.

S tom je djelatnošću morao prestati po izbijanju rata, jer je bio zavojačen u artiljerijske jedinice, gdje je stekao čin podnarednika. Tijekom rata 1940.-1941. u Zapadnoj Africi, u kojem je sudjelovao, pao je u britansko zatočeništvo i prebačen u Keniju, gdje je ostao sve do 1946., kada se ponovno vratio u Italiju. Tijekom zarobljeništva upoznao je i iskusio teškoće života na koje nije bio naviknut, žalosno stanje ratnog zarobljenika, neprestano ponižavana okrutnošću i cinizmom pobjednika.

Upravo u tome očajnom stanju, imao je priliku istaknuti se i zadobiti poštivanje svojih suboraca pa čak i svojih engleskih »gospodara«, zbog svojih uzvišenih kreposti i istaknutog domoljubnog osjećaja. Nije nikada podlegao servilnosti i ulagivanju Britancima čime se baš nisu mogli pohvaliti mnogi njegovi drugovi.

Po povratku u Sardiniju, ponovno je uspostavio kontakte sa zemljacima i prijateljima i produbio veze s jednom djevojkom iz tih krajeva, sa željom da s njom zasnuje obitelj. Ali kako je vrijeme prolazilo osjećao je u sebi sve snažniju želju da se posveti Bogu u redovničkom životu.

Za odluku o odlasku u samostan bio je presudan susret i intervencija oca Pija iz Pietrelcine kojeg je posjetio u San Giovanni Rotondu. Otac Pio, premda ga je primio na sebi svojstven način, rekavši mu: »Dječače, znači došao si konačno! Već te dugo čekam«, grubo je s njim postupio i potjerao ga, ali ga je već sutradan dobrohotno primio i saslušao ga kao stari prijatelj. Od toga je dana njihov odnos postajao sve dublji i otac Pio je ne jednom hodočasniku uz Sardinije, koji su mu dolazili, znao reći: »Zašto dolazite ovdje? U Sardiniji imate fra Nazarena…«.

Susret s ocem Pijom bio je presudan u životu mladoga Zucce. Otac Pio ga je utješio i uvjeravao da je njegovo mjesto među sinovima svetoga Franje ali ne u San Giovanni Rotondu kao što je budući fra Nazareno htio, već na Sardiniji, među njegovim narodom: »Bit ćeš kapucin u Sardiniji – rekao mu je otac Pio – i činit ćeš dobro narodu na svom otoku«, i, da bi ga utješio, dodao je: »Idi mirno. Ja te neću nikada ostaviti samog«. Događaji koji će uslijediti potvrdit će kasnije to obećanje.

Dana 23. prosinca 1950. Ivan Zucca uputio je kapucinskom provincijalu na Sardiniji Molbu da bude primljen u Red, kao brat laik »jer – kako je pisao – imam veliku želju da prigrlim život svetoga Franje, po uzoru na blaženog Ignacija i jer sam pun života i dobre volje«, usprkos tome što je imao već 39 godina.

Dana 23. rujna 1951., u Sanluriju, stupa u novicijat braće kapucina, te dobiva novo ime: Nazareno. Redovnički habit primio je iz ruku magistra (učitelja) novaka fra Inocenta Demontisa iz Neonelija. Dana 24. rujna 1952. polaže prve redovničke zavjete, a 29. studenog 1955. polaže svečane zavjete.
U Sanluriju je ostao sve do 1955., gdje je obavljao službu kuhara, na veliko zadovoljstvo subraće (bio je izvrstan kuhar!), zatim je poslan najprije u Sassari a dvije godine kasnije u Iglesias gdje je obavljao službu sakupljanja milostinje.

Zahvaljujući službi milostinjara susretao se s ljudima i nije trebalo dugo čekati da ovi zapaze njegove uzvišene kreposti. Ubrzo se, naime, među narodom Sulcis-Iglesientea pronio glas o njegovu svetom životu i puk je prepoznao njegove posebne darove, primljene od Boga.

Od 1958. živi u Cagliariju, gdje također vrši službu milostinjara, koju je sve do lipnja te godine bio vršio fra Nikola iz Gèsturija; fra Nazareno se trudio vršiti je što bolje, upravo po primjeru i u spomen na glasovitog fra Nikolu.

Zbog toga su ga ljudi vrlo cijenili i poštivali, promatrajući u njemu nastavljača fra Nikolinog poslanja, te su mu hrlili u sve većem broju, tako da je bio prisiljen, na kraće vrijeme, značajno skratiti vrijeme za prikupljanje milostinje, da bi bio raspoloživiji primati, slušati i pomagati puku koji mu je dolazio i da bi mogao pohoditi bolesne, koji su ga stalno k sebi zvali, bilo u bolnicama bilo u svojim domovima.

Krajem 1972. vratio se na nekoliko mjeseci u Sanluri da bi se zatim ponovno vratio u Cagliari, gdje je ostao sve do 1977., kada je premješten u Sorso, gdje je ostao sve do 1986.

I premještaj u Sorso od poglavara koji su time htjeli da samostan u Cagliariju malo predahne jer ga je neprestano opsjedalo mnoštva vjernika koji su tražili fra Nazarena, pokazao se providnosnim.

Glas o fr. Nazarenu se proširio tako i na sjever Sardinije gdje ni fra Ignacije iz Laconija ni fra Nikola iz Gèsturija nisu bili dovoljno poznati. Njegov boravak u Sorsu bilo je pravi blagoslov za tamošnji puk i nije obeshrabrivao ni pobožne ljude iz Cagliarija i s juga Sardinije da u velikom broju, automobilima, autobusima i vlakom odlaze u Sorso da se s njim susretnu.

Od 1986. sve do svoje smrti, koja ga je snašla u Cagliariju 29. veljače 1992., bio je član bratstva samostana u Cagliariju, premda je, najprije povremeno, a onda trajno, živio u poljskoj kući, na poljima oko Pule, gdje je bio uvijek spreman primati i slušati osobe (svoje »siromaške«) koji su hrlili u sve većem broju i koji su mu stizali iz svih dijelova Sardinije kao i kontinentalne Italije.

Njegova smrt 1992. godine zavila je u tugu mnoštvo naroda koji je osjećao da je ostao bez prijatelja, dobročinitelja, zagovornika, sigurne točke oslonca i nade.

Na njegovu pogrebu, kojeg je vodio nadbiskup Cagliarija mons. Ottorino Pietro Alberti, sudjelovalo je na desetke tisuća ljudi (mjesne su novine pisale da se okupilo bar 30.000-40.000 osoba) i čitav je grad stao na nekoliko sati.
Kongregacija za kauze svetih i blaženih 27. studenog 2003. izdaje "Nihil obstat" za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Za druge informacija vidi: http://www.franazareno.tk/

Sluga Božji Toma Acerbis iz Olere

2011-02-05T00:16:00.000-08:00

Sluga Božji

TOMA ACERBIS

(1563.–1631.)

Toma Acerbis je rođen u mjestu Olere (Bergamo, Italija) krajem 1563. godine. Redovničko odijelo braće kapucina obukao je u venetskoj provinciji 12. rujna 1580. Redovničke zavjete je položio 5. srpnja 1584. Nakon zavjeta određen je za sakupljača milostinje (u Veroni sve do 1605., zatim u Vicenzi sve do 1612., u Roveretu od 1613. do 1617.). Godine 1618. dolazi u padovanski samostan gdje vrši službu vratara. Međutim, na zahtjev tirolskog nadvojvode Leopolda V. Haubsburgovca godine 1619. poslan je u Innsbruck za sakupljača milostinje.

“Brat sakupljač”, tako su ga zvali, gotovo pedeset godina je obavljao tu službu, a ljubav prema dušama ga je učinila apostolom: životom je svjedočio Evanđelje, govorio o Bogu; poučavao je u vjeri ponizne i velike, sve je zadužio ljubavlju. Doista istinski apostol bez štole u razgovoru sa svima i svi su se “čudili..., i činilo se nemogućim po ljudskom da bi jedan priprosti brat laik mogao tako uzvišeno govoriti o Bogu, kao što je on govorio”. “Gdje god bi došao govorio je o Božjim stvarima s tolikim duhom i pobožnošću da je svakoga ostavljao bez daha i u čudu”.
Poticao je na pomirenje i oproštnje; pohodio je i bodrio bolesne; saslušavao i hrabrio siromašne, proničući savjesti ukazivao je na zlo i olakšavao put obraćenja. Da bi oni koje će susresti zadobili ono što su očekivali, noću je bdio u molitvi, bičevao svoje tijelo, nametao sebi za spasenje drugih postove i strogoću. Bio je promicatelj zvanja na posvećeni život, oduševljavajući “na osobit način djevice da se posvete Gospodinu”. U Vicenzi se zauzimao za podizanje samostana za kapucinke, koji je sagrađen u blizini Porta Nuove 1612.-1613. U Roveretu je požurivao upravitelje grada da sagrade samostan za klarise, koji je sagrađen 1642. U Tirolu je sve privlačko k sebi: bio je duhovni vođa siromašnih u Valle del’Innu, kateheta, upoznavao je vjernike s očekivanjima potvrđenim Tridentskim koncilom za istinsku obnovu vjernika.

Od 1617. bio je prijatelj i duhovni učitelj učenjaka Hipolita Guarinonija di Halla, liječnika na insbruškom dvoru; osim razgovora pisao je pisma o pitanjima iz bračne etike, o tome kako treba prihvaćati križeve u obitelji i kako ljubiti Boga. Pratio je rad instituta Djevica u Hallu, središtu za odgoj djevojaka tirolskog plemstva; bio je na pomoć, susretima i dopisivanjem, habsburškim nadvojvotkinjama Mariji Kristini i Eleonori, sestrama Leopolda V. Ovom potonjem i njegovoj supruzi Klaudiji de’ Medici bio je duhovni vođa s čestim susretima u palači i brojnim pismima.

Sve je poučavao onoj “uzvišenoj Mudrosti ljubavi” koja “se uči uz dragih Kristovih ranâ”; poticao je vjernike da se smatraju “sretni u mukama” jer “ljubav se prepoznaje u patnji”. Bio je savjetnik nadbiskupa Peridea Lodrona, kneza salcburškog. Pratio je također duhovni život austrijskog cara Ferdinanda II. i bio uz njega tijekom Tridesetgodišnjeg rata (1618.-1648.). Bio je savjetnik bavarskom vojvodi Maksimilijanu I. i vojvotkinji Elizabeti, koji su boravili u Monacu. Na njihovu dvoru, 1620. priveo je s protestantizma u Katoličku crkvu vojvodu Weimara. Boraveći u Beču (1620.-1621.), susrećući se na carskom dvoru s Evom Marijom Rettinger, udovicu Juraja Fleichera, vojvode Lerchenberga, uspio je nagovoriti da se odrekne luteranstva: prešla je na katoličku vjeru i posvetila se Bogu među benediktinkama u samostanu u Nonnberg-Salisburgu, postavši opaticom.

U Coneglianu (1624.) priveo je na kršćansku vjeru tvrdokornu Židovku Pavlu, suprugu Petra Valiera, koja je priznala: “Svjesna sam toga da sam u krilu Svete Crkve... zahvaljujući pomoći, trudu, nastojanju i molitvi fra Tome”. Da očuva radnike vjernima Katoličkoj crkvi utjecao se suradnji barunima Fieger u Friedbergu, vlasnicima rudnika u Taufersu i poslodavcima u Valli dell’Innu i Adigeu. Idući od kuće do kuće sakupljajući milostinju, podupirao je u vjeri kolebljive, odbijao je luteranska nagovaranja i ideologije, koje su se naglo širile. Poglavari su mu naredili da zapiše te svoje razgovore u obrani vjere. U Beču 1620. napisao je “Moralna mišljenja protiv krivovjeraca”, koja su posthumno izdana u Fuoco d’amore (Augusta 1682., dio IV., stranice 529-708). Otkrio je izvor odakle je crpio svoje pisanje: “Nisam nikada pročitao niti slovca iz knjiga; ali sam se dobro pomučio čitati izmučenog Krista”.

Zaljubljen u Blaženu Djevicu Mariju, u svojim spisima je priznaje među ostalim Bezgrešno Začetom, na nebo Uznesenom. Tri put je hodočastio u svetu kuću u Loreto (1623.,1625.,1629.), spominjući kako “dolazeći u tu svetu kuću, činilo mi se da sam u raju”. Pokazao je prijatelju Hipolitu Guarinoniju neko mjesto blizu Hallu, na rijeci Inn, kod Mosta Voldersa: htio je da se tu sagradi crkva koja će biti posvećena Bezgrešnom Začeću; temelji su udareni 1620.; tražio je pomoć, prebrodio kritike i financijske poteškoće. Završena 1654. bila je to prva crkva, u zemlji njemačkog govornog područja, posvećena Bezgrešnoj i svetom Karlu Boromejskom, koja se još i danas smatra austrijskim nacionalnim spomenikom.

Svi koji su bili nazočni njegovoj smrti, koja ga je zadesila 3. svibnja 1631., smatraju je “umiranjem u ljubavi”. Pokopan je u nedjelju, 5. svibnja, u kripti kapele Majke Božje, u kapucinskoj crkvi u Innsbrucku nakon besprekidnog hodočašćenja vjernika uz njegov odar. Sada mu se grob nalazi s desne strane u istoj kapeli. Sve do danas se održao glas o njegovoj svetosti. Papa Ivan XXIII. govorio je o fra Tomi “kao o istinskom svecu i duhovnom učitelju”. Papa Pavao VI., pak 22. studenog 1963., spominje ga kao “ispravno sredstvo opće duhovne obnove... tako da blista u povijesti onog slavnog razdoblja zajedno s najgorljivijim podupirateljima katoličke obnove”; pokazao ga je “suvremenicima kao prejasni primjer vjernosti, žara i posvećenja u ovom velikom času, koje kuca za cijelu Crkvu”, na poseban način “u svjesnom prianjanju uz objavljenu istinu.., i neumornom i žarkom vršenju krepostî, navlastito ljubavi”.

Godine 1967. u Bergamu je započeo proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. U ožujku 1978. predstavljen je Positio za pokretanje procesa i za ispitivanje herojskog stupnja kreposti, odobrenog 7. ožujka 1979. Dekret o glasu svetosti sluge Božjega Tome objavljen je 4. prosinca 1980., a 28. svibnja 1982. priznata je valjanost informativnog i zamolbenog procesa. Dana 2. veljače 1983. je predstavljen Responio ad Animadversiones (Odgovor na protivljenja).

O svemu više vidi: http://www.fratommaso.org/

Sluga Božji Leonard Melki i Toma Saleh

2010-12-14T02:08:00.000-08:00

Sluga Božji

LEONARDO MELKI

(1881.-1915.)

Rođen je 1881. godine u Baabdathu (Libanon). Otac Habib Melki i majka Noura Yammine na krštenju su mu nadjenuli ime Josip. Po stupanju u kapucinski Red dobiva ime Leonard. Svečane (doživotne) zavjete polaže 1903. Za svećenika je zaređen 4. prosinca 1904. godine. Mučeničku smrt podnosi 11. lipnja 1915. godine. Proces za proglašenje svetim i blaženim pokrenut je u siječnju 2007. godine.

* * * * *

Sluga Božji

TOMA SALEH

(1879.-1917.)

Rođen je u mjestu Baabdath (Libanon) 3. svibnja 1879. U kapucinski Red stupa 1897. Studirao je u Turskoj (Carigradu, Buđi i Izmiru). Nakon završenog školovanja za svećenika je zaređen 4. prosinca 1904. Nakon ređenja djeluje kao misionar u Mezopotamiji (profesor, odgojitelj, propovjednik…). Mučeničku smrt podnosi u siječnju 1917. godine.

Sluga Božji Fortunat Bakalski i Flavian Mankin, mučenici

2010-12-13T05:41:00.000-08:00

Sluga Božji

FORTUNAT BAKALSKI

(1916.–1952.)

Petar Bakalski (kao redovnik Fortunat) rodio se u Duvanli (Plovdiv) u Bugarskoj 6. kolovoza 1916. Redovničko odijelo braće kapucina prima 9. kolovoza 1931. godine u Provinciji Bressanone (Istočni Tirol). Za svećenika je zaređen 18. lipnja 1939. Nakon ređenja poslan je u Rim na daljnje teološke studije (završio je orijentalni crkveni nauk). Od 1939. djeluje kao misionar u Apostolskom vikarijatu Sofije i Filipopolisa. Prema informacijama koje su se tada širile vezanim uz veliki proces u Sofiji koji su u jesen 1952. provodili boljševici, a radi suzbijanja «špijunaže koju provodi katolička organizacija», Bakalski je uhićen i zatvoren 8. srpnja 1952. Mučeničku smrt je podnio 2. kolovoza 1952. u Sofiji.

Postupak («nulla osta») za njegovo proglašenje blaženim i svetim pokrenut je 3. svibnja 1985.

* * * * *

Sluga Božji

FLAVIAN MANKIN

(1914.-1945)

Rođen je 11. studenog 1914. u mjestu Nikolajevo (Plovdiv) u Bugarskoj. Iz "mržnje prema vjeri" komunisti su ga uhvatili i ubili 21. listopada 1945. u mjestu Sekirovo (Bugarska).

Sluga Božji Antun Marija iz Lavaura

2010-12-11T23:56:00.000-08:00

Sluga Božji

ANTUN MARIJA IZ LAVAURA

(1855.–1907.)

Léon Clergue (kao kapucin Antun Marija) rodio se u Lavauru, 23. prosinca 1825. od roditelja duboke kršćanske vjere, i još u najranijoj dobi usmjerivan prema svećeničkom pozivu, poslan je u malo sjemenište u Esquileju, u Toulouseu gdje je počeo pokazivati izvrstan duh zauzetosti i velike ljubavi prema siromasima. Kad je zaređen za svećenika (21. rujna 1850.) i bio imenovan vikarom u Saint-Gaudensu, izvanrednom sposobnošću činio je čudesna djela ljubavi i obnovio kapelu svetog zaštitnika grada, koja je pretrpjela velika oštećenja.

Oduvijek ga je privlačio redovnički život. Nakon mnogih razmišljanja, molitava, duhovnih vježbi te dana provedenih u sabranosti i povučenosti te nakon petosatnog hodočašćenja pješice do marijanskog svetišta u Garaisonu, gdje se učvrstio u svojoj nakani, godine 1855. otputovao je u Marseille gdje 13. lipnja oblači kapucinski habit i započinje godinu novicijata pod imenom Marija-Antun. Ubrzo je stekao vrlo važno mjesto u apostolskoj i misionarskoj djelatnosti Reda. Svjedočanstva o obraćenjima koja je postigao u razdoblju od pedesetak godina apostolata neobično podsjećaju na opise iz Zlatne legende (Legenda aurea), ali s većom uvjerljivošću. Njegovi životopisci podsjećaju na ona najglasovitija, ali stvarnost je još bogatija.

Poglavari su mu povjerili zadatak da osnuje sjedište kapucina u Toulouse i tako je nastao veliki samostan «Côte Pavée», koji je postao uporišna točka i njegova luka pristaništa sve do smrti. I u razdoblju liberalno-masonskih progonâ svojim je velikim ugledom uspio rastjerati protivnike. Bio je traženi propovjednik velikih hodočašća i izvanredni nadahnitelj. Njemu se duguje uspostava velike procesije s bakljama u Lurdu, koja se održava u večernjim satima, kao i proširenje procesije s Presvetim Sakramentom sa zazivima. Uredio je također na brdašcu Kalvarije pećine (Espélugues) te jednu posvetio Žalosnoj Gospi a drugu Mariji Magdaleni. Osim toga, pokrenuo je hodočašće u Quézac, u Auvergne.

Mnogobrojne župe, posebno na jugozapadu Francuske, još i danas čuvaju kip ili križ, na spomen misija koje je on u njima držao. U posljednjim godinama svoga života htio je ostaviti svome rodnome gradu marijansko mjesto molitve. Tako je nastala na brdašcu, koje dominira nad krajolikom, zvanom Pech de Lavaur, svetište «Notre-Dame de Consolation» (Naše Gospe od Utjehe). Smrt ga je zatekla u samostanu u Toulouseu, gdje je živio kao pustinjak, 7. veljače 1907. Njegov je ukop bio doista trijumfalan. Njegov se grob veoma časti. Posmrtni ostaci su preneseni u samostansku kapelu.
Postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim pokrenut je u Rimu 2. kolovoza 1949.

Sluga Božji Franjo Solanus Casey

2010-11-10T14:13:00.000-08:00

Sluga Božji

FRANJO SOLANUS CASEY

(1870.–1957.)

Bernard Franjo Casey (kao redovnik Solanus) rodio se u Oak Groveu u Wisconsinu (SAD), 25. studenoga 1870., od irskih doseljenika oca Bernarda Jamesa Caseya i majke Jelene Elizabete Murphy. Bio je jakog značaja i čvrste volje, obdaren sebedarnim duhom i ugodnom mjerom dobrodušnosti. Kao mladić posebno je volio sport, a sam se isticao u bejzbolu. Prije nego je stupio među braću kapucine bio je poljoprivredni radnik, drvosječa, pekar, zatvorski čuvar, vozač tramvaja.

Godine 1892. stupio je u biskupsko sjemenište sv. Franje Saleškog u Milwaukeeju. Budući da nije bio u stanju plaćati stan i hranu u cijelosti, zaposlio se kao brijač među svojim kolegama. Za vrijeme studija odlučio je stupiti u Kapucinski red. Godine 1897. u samostanu sv. Bonaventure (Milwaukee) oblači kapucinsko redovničko odijelo i dobiva ime Franjo Solanus. Za svećenika je posvećen 24. srpnja 1904. Uvijek je obavljao dužnosti koje su obično obavljali braća laici. Tako mu je odmah povjerena dužnost sakristana i vođenje ministranata. God. 1906. povjerena mu je služba samostanskog vratara. Nakon što je bio u različitim samostanima svoje provincije, dodijeljen je na kraju samostanu svetog Bonaventure u Detroitu, kao vratar gdje je 21 godinu privlačio veliku rijeku naroda koji je hrlio k njemu, privučeni glasom njegovih kreposti i izvanrednim milostima koje su pripisivali njegovim molitvama.

Svoju službu vratara vršio je i po 10 sati dnevno, ne dopuštajući si predah ili bilo kakvu stanku, crpeći snagu do nogu Isusa u Presvetom Sakramentu. Svetački je preminuo 31. srpnja 1957. Od njega su nam ostali različiti neobjavljeni spisi, sabrani u 11 svezaka koji se sada čuvaju u Arhivu Vicepostulature u Detroitu.

Postupak za njegovo proglašenje blaženim započeo je 1976. Dobivši «nulla osta» od Kongregacije za kauze svetaca, u Detroitu je 1983. godine započeo proces o priznavanju herojskog stupnja kreposti koji je završen slijedeće godine. Positio super virtutibus predan je 20. travnja 1995. a 11. srpnja iste godine objavljen je dekret o herojskom stupnju kreposti.

Za druge informacije i zanimljivosti vidi: http://www.solanuscasey.org/
http://www.solanuscenter.org/

Sluga Božji Serafin Alojzije Kaszuba

2010-11-09T00:14:00.000-08:00

Sluga Božji

SERAFIN ALOJZIJE KASZUBA

(1910.–1977.)

Alojzije Kazimir Kaszuba (kao redovnik Serafin) rodio se 17. lipnja 1910. godine u Lemberg-Zamarstynówu (Poljska). Otac (Karlo) mu je bio radnik, a majka domaćica. (Inače je Serafin bio posljednji od njihovo četvoro djece). Braću kapucine upoznao je u župi svog mjesta, gdje je bio ministrant. Kako je bio vrlo inteligentan, školovanje je završio s izvrsnim uspjehom.

U kolovozu 1928. obukao je kapucinsko redovničko odijelo u samostanu u Sedziszówu Malopolskom i po stupanju u novicijat dobiva novo ima - fra Serafin. Teološki studij je završio u Krakovu. Za svećenika je zaređen 11.ožujka 1933. i odmah je gorljivo prionuo apostolatu propovijedanja i ispovijedanja. Naknadno je studirao na Sveučilištu u Krakovu i gdje je stekao doktorat iz filozofije. Po izbijanju Drugog svjetskog rata dok se nalazio u Lembergu posvetio se radna na upražnjenim župama koje su ostale bez svećenika osobito na području Wolhyniena, gdje je ruska vojska izvršila pokolj nad klerom. Na svetkovinu Božića 1940. pošao je, na vlastiti rizik i izlažući se opasnosti, služiti misu u župu Karasin koja je ostala bez župnika. Kada je izbio rat između Njemačke i Rusije, Nijemci su u lipnju 1941. ušli na područje Wolhyniena. Mjesto Karasin, gdje se nalazio otac Serafin, bilo je spaljeno do temelja. On je ostao sa svojim narodom i otišao u mjesto Bystrzyca gdje je podigao kapelu za misu.

Nekoliko mjeseci kasnije Ukrajinci su napali i razorili i to mjesto i otac Serafin je morao pobjeći u Dermanku, koja je bila bez svećenika još od 1919. i tu je predano vršio svećeničku službu, pomažući mnoge poljske obitelji raspršene također po okolnim mjestima. Crkva, koja je ranije korištena kao kuća «logor», je obnovljena i uređena i postala je središte uspješnog apostolata. Bio je to rizičan posao. U lipnju 1943. i Dermanka je razorena do temelja i otac Serafin je pobjegao u Horodnicu gdje je bio od velike pomoći mnogim poljskim izbjeglicama kojima je pomagao da se učvrste u vjeri. Ponovno bježi u mjesto Nowa Huta u zimi 1943., gdje su se nalazile izbjeglice od kojih su mnogi, zbog nestašice lijekova i hrane, bili pogođeni tifusom i otac Serafin ih je njegovao i posjećivao, po uzoru na kapucine koji su od davnine služili zaraženima od kuge. Kada je završio rat, Serafin je došao u grad Równe, gdje su ostale mnoge poljske obitelji. I tu je vršio apostolat među narodom, ostvarivši bezbroj vjerskih i društvenih pothvata. Tu je djelovao deset godina, sve dok mu 11. travnja 1956. komunisti nisu zabranili vršiti svećeničku službu. Sve crkve su bile zatvorene. Ali on je ponovno ostao s narodom. Postao je putujući apostol neprestano se izlažući smrtnoj opasnost, putovao je od jednog mjesta do drugoga, potajno, bio je uvijek na putu. I tako je ustrajao sve do polovice 1963., putujući između Podoliena, Wolhyniena, Lituanena i sve do Dinaburga u Estoniji i Sibiru.

Neprestano je mijenjao zanat, sad je uvezivao knjiga, sad opet prodavao lijekove a u Dinaburgu je radio čak kao ložač u bolnici. Bila je to Crkva šutnje. Poznavajući stanje katolika u Kazahstanu negdje oko jeseni 1963. pošao je u grad Taincza obavljati svoj apostolat i ondje je učvršćivao vjeru mnogih obitelji. Ali 6. ožujka 1966. u Kustonaju je uhićen. Nakon što je 16. ožujka oslobođen stiže u Arykte na područje Celinograda. Svojim dolaskom unio je veliku kršćansku živost u narod. Ipak njegova sloboda nije dugo potrajala. Dva dana prije Božića 1966. u Celinogradu je ponovo uhvaćen i zatvoren, premda zbog svoje starosti i bolesti, tuberkuloze, nije bio zlostavljan.

Mogao je potajno služiti misu u jednoj kući, ali ga je neka žena koja je bila špijun vidjela i razotkrila njegov svećenički identitet. I ponovno se razbuktao njegov apostolat, jer ga je narod želio. Potajno je pobjegao kako bi služio u različitim mjestima katoličkim obiteljima. Nakon smrti voljene sestre 1967. Serafin se konačno nakon mnogo godina vratio u Poljsku, posjetio je rodbinu i pošao se pokazati poglavarima u Krakovu.

Prvih mjeseca 1967. njegova se bolest pogoršala. Prebačen je u bolnicu gdje je ostao dugo. Poželio je da se vrati među svoj narod u Kazahstan. Što učiniti? Dana 13. lipnja 1970. napustio je Poljsku i otputovao prema Kazahstanu. Ali tajna policija je bila budna. Potajno je posjetio različita mjesta izlažući se opasnosti, neumoran. Ali njegova ga je tuberkuloza prisilila da se ponovno zaustavi u bolnici u Krasnoarmiejsku. Nakon što je prepoznat, morao je pobjeći u kliniku u Lambertu 1975.

God. 1976. otišao je u Moskvu, u Lenjingrad, kako bi stupio u kontakt sa svojim «vjernicima» katolicima. Njegov je život bilo trajno, nevjerojatno putovanje iz ljubavi prema braći. God. 1977. saznavši da je neki stari svećenik u Taškentu prionuo uz ideje biskupa Lefevbrea protiv Drugog vatikanskog koncila, htio je otputovati na lice mjesta da brani jedinstvo Crkve.

To putovanje je za njega predstavljao preveliki napor, a ovome se pridružila i strašna hladnoća. Građa njegova tijela ovaj puta nije izdržala. Boraveći u jednoj kući, u noći 19. rujna 1977. umro je od srčanog udara, pronađen je kako sjedi kraj stolića s glavom oslonjenom na časoslov. Vijest o njegovoj smrti pronijela se velikom brzinom. Njegov grob u Lembergu postade odredište mnoštva hodočasnika.

Biskupski ordinarijat u Krakovu pokrenuo je 2. prosinca 1992. Proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Sluga Božji Albert Berretta

2010-10-26T10:45:00.000-07:00

Sluga Božji

ALBERT BERRETTA

(1916.-2001.)

Ovaj rođeni brat sv. Ivane (Gianne) Beretta Molla, rodio se u Milanu 1916. godine. Nakon stupanja među braću kapucine i novicijata u Loverama (Provincija Lombardija) i teoloških studija u Friburgu, za svećenika je zaređen u ožujku 1948. Nakon ređenja posvetio se studiju medicine, tako da je iz toga područja stekao dva doktorata (najprije u Milanu, a onda i u Brazilu, jer mu je za misionarsko djelovanje trebalo priznanje studija i od strane tamošnjih državnih vlasti). Nakon završenih studija i dolaska u Brazil živo se zauzeo za izgradnju velike bolnice, nazvane sv. Franjo. Budući da je imao snažnu želju biti sa siromasima koji su ga neprestano tražili, odlučio je i da sprava u bolnici umjesto u samostanu, kako bi na taj način lakše mogao duhovno i tjelesno pomagati patnicima u nevolji. Nakon 33 godine napornog rada i sam je 1981. godine teško obolio (doživio je moždani udar). Najprije je bio hospitaliziran u jednoj bolnici u Brazilu, a nakon toga se vratio u svoju rodnu Italiju, gdje je proživio ostatak života u molitvi i sućutnom sjećanju na svoje bolesnike u Brazilu. Svoj zemaljski život žavršio je 10. kolovoza 2001. godine. Zbog dugogodišnje brige i zauzetosti oko bolesnih Brazil mu se odužio tako što je glavi trg mjesta Grajau (savezna država Maranhao) nazvao po njemu. Na tom se trgu danas nalazi i njegov kip. Biskupski proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim otvoren je 18. lipnja 2008. godine.

Za druge informacije posjeti: http://www.freialbertoberetta.org/

Sluga Božji Franjo Valdes Subercaseaux

2010-08-20T01:16:00.000-07:00

Sluga Božji

FRANJO VALDÉS SUBERCASEAUX

(1908.–1982.)

Prvi kapucin iz Čilea Franjo Josip Maksimilijan Valdés Subercaseaux rodio se 23. rujna 1908. godine u San Miguelu (Čile). Redovničko odijelo braće kapucina (u bavarskoj Provinciji) obukao je 26. siječnja 1930. Potrebito filozofsko-teološko školovanje završio je u Veneciji i u Drypoliju (Eichstätt, Njemačka). Svečane redovničke zavjete polaže 2. veljače 1934., a za svećenika je zaređen 17. ožujka iste godine. Po povratku u rodnu domovinu razvio je veliku misijsku djelatnost u Araucaniji od 1935. do 1956. Papa Pio XII. imenovao ga je prvim biskupom nove biskupije sa sjedištem u Osornu. Iz Pucóna, gdje je bio župnik, Franjo Josip postao je biskup u Osornu. Pogođen bolešću, došao je na liječenje u Pucón u mjesnu bolnicu i tu ga je snašla smrt 4. siječnja 1982. Pokopan je u Osornu (Čile).

Glas o njegovoj svetosti potaknuo je biskupa u Osornu da zatraži u Kongregaciji za kauze svetaca punomoć da pokrene biskupijski proces, što je odobreno 25. rujna 1998.

Za druge informacije posjeti: http://padrepancho.blogspot.com/

Sluga Božji Anastazije Hartman

2010-08-16T05:01:00.000-07:00

Sluga Božji

ANASTAZIJE HARTMANN

(1803.–1866.)

Josip Alojzije Hartmann (kao redovnik Anastazije), rodio se u mjestu Altwisu kod Hitzkircha (kanton Luzern, Švicarska) 24. veljače 1803. godine. 17. rujna 1821. godine stupa u novicijat švicarskih kapucina. 24. rujna 1825. godine biva zaređen za svećenika. Nakon ređenja poslan je u pastoralnu službu. Zbog njegovih duhovnih i umnih sposobnosti, 1830. povjerena mu je dužnost odgojitelja mladih kapucina i to u svojstvu učitelja novaka, duhovnog vođe i predavača filozofije i teologije u Fribourgu i u Solothurnu.

Vodeći računa o njegovu čvrstom misionarskom pozivu u rujnu 1841. poslan je u rimski Zavod svetog Fedela iz Sigmaringena za vanjske kapucinske misije, gdje je ostao kao pitomac i bio promaknut za profesora i pomoćnika rektora.

U studenom 1843. otplovio je u misije u Agru (India). Poslije nešto više od godinu dana apostolata u Gwalioru, 30. rujna 1845. imenovan je naslovnim biskupom u Derbi i apostolskim vikarom novog vikarijata sa sjedištem u Patni, središtu kolonijalnih osvajanja Engleza na krajnjem sjeveru Indije. U listopadu 1849. povjerena mu je također uprava nad Apostolskim vikarijatom sa sjedištem u Bombayu, gdje je, na poseban način, područje Goe (Goa) bilo središte teških sukobljavanja s portugalskim patronatom i žarište nesloge među klerom. S odlučnošću i dalekovidnom obnovom nastojao je povratiti mir i jedinstvo u duhu Kristovu i u vjernosti prema Crkvi. U ožujku 1854. nakon podjele vikarijata postao je apostolski vikar Bombaya s pridruženom upravom vikarijata sa sjedištem u Puneu.

Godine 1856. teško je obolio od amebiaze te se morao vratiti u Europu da se zdravstveno oporavi te da s mjerodavnima razgovara o problemima vezanim uz katoličke misije u Indiji. Poslije toga, 12. kolovoza 1858. imenovan je privremenim prokuratorom kapucinskih misija i upraviteljem rimskog Zavoda svetog Fedela, i radio je na preustroju misijske djelatnosti Reda, utječući svojim savjetom također na Kongregaciju za širenje vjere. Dana 24. siječnja 1760. Sveta Stolica mu je ponovno povjerila Apostolski vikarijat sa sjedištem u Patni, gdje će ostati sve do smrti. Umro je od kuge za epidemije te bolesti u Coorjeeu (Bankipore) kod Patne 24. travnja 1866. Od 1920. godine njegovo tijelo počiva u katedrali u Allahabadu (India).

Biskup Hartmann, čovjek rada i misli, molitve i znanja, ostaje jedna od najslavnijih i najcjelovitijih ličnosti među misionarima u Indiji. O njegovoj živoj zauzetosti i organizacijskim sposobnostima svjedoče podizanje crkava, ustanova za javnu pomoć i školstvo, trajna briga za cjeloviti i područni odgoj misionara, suprotstavljanje protivničkim sektama i diplomatski odnosi u postupcima s britanskim civilnim vlastima. S ništa manje žara, svojim osobnim ugledom i svojom riječju, branio je narav kršćanskog braka, pravo katoličkih škola i kršćanskih domorodaca; brinuo se za vjersku pomoć obitelji i irskih katoličkih vojnika u engleskoj vojsci. Godine 1850. pokrenuo je novine “The Bombay Cattholic Examinet”, koje nisu prestale izlaziti sve do danas.

Glavni izvori duhovnosti i djelatnosti mons. Hartmanna su njegov životopis (Die Autobiographie des Dieners Gottes A. H. [Autobiografija sluge Božjega A. H.], koji je priredio A. Janna, Ingenbohl 1917.) i mnogobrojna pisma i drugi dokumenti objavljeni u pet velikih svezaka pod naslovom Monumenta Anastasiana, koje je prikupio i tiskao isti A. Janna (Luzern 1939.-1948.).

Među drugim Hartmannovim djelima zaslužuju da budu spomenuta Masi’bi Tdlfm, seu Catechismus hindostanus, Bombay 1852., koje je objavljeno u više izdanja; zatim Calendarium ecclesiasticum in usum missionariorum O.F.M. Cap. Quadraginta annos (1860-1900) complectens, Rim 1859.; prijevod Novoga zavjeta na hindski jezik, Patna 1864., Sardhana 1879.; Psychologia arti pastorali applicata, u Analecta O.F.M. Cap., XXIII (1907.) str. 19-27, 55-59, 115-118 (novo izdanje., Innbruck 1914; tal. Pr.; Asmara 1926.); Institutiones theologiae pastoralis usui FF. Mm. Capuccinorum accommodatae, zaslugom A. Janna, Asiz 1932.

Redovni informativni proces za proglašenje blaženim i svetim započet je 1906. u biskupiji Allahabad, a pri Kongregaciji za obrede pokrenut je 29. prosinca 1909.; nakon toga su slijedili procesi o glasu svetosti, o “non cultu” i o spisima. Dana 5. siječnja 1976. postupak je povjerena Hagiografskom uredu Kongregacije za kauze svetaca; trenutno je također Positio o uvođenju postupka i o krepostima dovršena. Na dan 21. prosinca 1998. objavljen je dekret o herojskom stupnju kreposti.

Sluga Božji Teodozije Florentini

2010-08-16T04:52:00.000-07:00

Sluga Božji

TEODOZIJE FLORENTINI

(1808.–1865.)

Anton Krišpin Florentini (kao redovnik Teodozije) rodio se 23. svibnja 1808. godine u Mústairu (Švicarska). Nazočnost kapucina, koji su djelovali u različitim župama njegovog rodnoj kraja, utjecala je na njegovu odluku da i sam postane kapucin. Godine 1825. u mjestu Sion (Valais) stupio je u Kapucinski red. Za svećenika je zaređen 25. studenog 1830. godine.

Otvorenog i genijalnog duha, još kao mlad čovjek vršio je vrlo odgovorne zadaće. Bio je učitelj novaka i ujedno upravitelj mladih studenata u Soleuru (1831.) a zatim u Badenu (1832.-1838), držao je predavanja iz prirodnih znanosti, filozofije i teologije. Od 1838. do 1841. bio je poglavar samostana u Badenu i ujedno duhovni vođa mjesnog ženskog samostana. Bila su to burna vremena. Katolici radikalni liberali tražili su nacionalnu Crkvu u kojoj će biskupska sinoda biti podložna civilnoj vlasti, smanjenje broja redovničkih zajednica i sekularizaciju klera; te su težnje imale svoj vrhunac 1834. na jednom skupu na kojem su obznanjeni takozvani članci iz Badena protiv svećenstva i protiv katolika. Politika Augustina Kellera uspjela je zatim 1841. ukinuti samostane. Otac Florentini bio je optužen da je raspirivao narodni ustanak i, progonjen, uspio je pobjeći u središnju Švicarsku pa zatim u Alzas u Ribeauvillé, blizu Colmara, gdje je ostao nekoliko mjeseci kod Sestara Božje providnosti. U Badenu je našao pravo rasulo u školama i jadnu brigu za siromahe. Tada je stao razmišljati kako tome doskočiti.

Nakon što se vratio u Švicarsku, poslije proglašene amnestije, u Altdorfu je udario temelje družbi Sestara učiteljica svetog Križa u Menzingenu uz pomoć i požtvovnost sestre Bernarde Heimgartner. Godine 1845. pozvan je u Coiru za župnika. Nastojao je dati poticaj za školsku poduku, na poseban način djevojaka, i htio je iskorijeniti bijedu u kojoj su grcali siromasi ustanovljenjem zanatskih radionica. U Coiri je osnovao bolnicu “Sveti Križ” i onamo pozvao 'svoje' redovnice da njeguju bolesnike.

Tako je, uz pomoć sestre Marije Terezije Scherer, nastala družba Milosrdnih sestara Svetog križa s matičnom kućom u Ingenbohlu.

Godine 1860. otac Teodozije izabran je za generalnog vikara biskupije Coire, i, snagom svoje službe, postao je jedan od najznačajnijih predstavnika švicarskog katolištva. Zavod “Marija Hill” u Schwyzu, koji je tada pripadao isusovcima, duguje ocu Teodoziju svoj procvat. Ustanovio je “Katoličko Udruženje za širenje dobrog tiska”. Smatrao je žurnom potrebom vremena društvenu obnovu putem kristijanizacije radnika u tvornicama. Njegovi gorljivi pothvati nisu urodili plodom, jer za to još nisu bila sazrela vremena. Ipak, nije doživio da vidi golemu financijsku nesreću koja je slijedila. Naime, umro je u Heidenu (Aargau, Švicarska)od srčanog udara, 15. prosinca 1865. Njegovi posmrtni ostaci danas počivaju u samostanskoj crkvi u Ingenbohlu (Schwyz, Švicarska).

Bio je čovjek rada; ta temeljna crta njegova karaktera oblikovala je cijelu njegovu duhovnost. Njegova pisma i njegovi govori svjedočanstva su dubokog redovničkog duha u kojem nije bilo ni trunke vjerske skučenosti, potvrđuju svetu duhovnost i otkrivaju težnje velikog kapucina za spasenje duša koje su mu povjerene. Postao je glasovit u Švicarskoj kao sveti govornik. Propovijedao je mnoge pučke misije i duhovne vježbe. Gdjegod bi se ukazao društveni zahtjev ili vjerska potreba, on je tražio pod svaku cijenu sredstvo da se riješi nastali problem. Utirao je nove putove, kojima još nitko nije zakoračio u tome dobu, i nisu svi njegovi suradnici imali hrabrost da ga slijede. Bio je također plodan duhovni pisac.

Njegove su bile posljednje riječi: “In necessariis unitas, in dubii libertas, in omnibus caritas” (“U potrebnome jedinstvo, u sumnjama sloboda, u svemu ljubav”). Njegovo je životno načelo bilo: “Ono što je potreba vremena, volja je Božja”.

Sluga Božji Aleksandar Labaca Ugarte

2010-08-02T09:06:00.000-07:00

Sluga Božji

ALEKSANDAR LABACA UGARTE(1920.–1987.)

Aleksandar Labaca Ugarte (kao redovnik Emanuel) rodio se 19. travnja 1920. u Beizamu (Španjolska). Redovničko odijelo braće kapucina odjenuo je 14. kolovoza 1937. godine. Prve redovničke zavjete polože 15. kolovoza 1938., a svečane (doživotne) 29. rujna 1942. Za svećenika je zaređen 22. prosinca 1945. Godine 1946. poslan je u misije u Kinu (Pingliang) gdje je marljivo radio sedam godina, sve dok nije zajedno s ostalim misionarima protjeran od komunista te je bio prisiljen 4. veljače 1953. vratiti se u Provinciju iz koje je došao.

Poslije toga je s dopuštenjem poglavara, 3. studenoga iste godine je otišao na službu u Provincijsku kustodiju u Ekvador gdje je 4. studenoga 1957. postao redovnim poglavarom u misiji u Aguaricu. Dana 22. siječnja 1965. imenovan je apostolskim prefektom u Aguaricu i u toj službi je ostao više od pet godina (do 26. lipnja 1970.). Zatim se htio odreći te službe da se u potpunosti posveti izravnom apostolatu, na poseban način kod domorodačkih zajednica u Nuevu Rocafuerteu, na granici s Peruom. U studenome 1967. pošao je u Ekvador i od 1973. do 1979. bio savjetnik a zatim od 1979. do 1982. redovni poglavar. Dana 4. studenoga 1982. imenovan je za apostolskog doprefekta misije.

Nakon toga papa Ivan Pavao II., uzdignuvši Apostolsku prefekturu u Aguaricu na rang Apostolskog vikarijata, imenovao je fra Aleksandra prvim biskupom apostolskim vikarom za čitavu tu crkvenu pokrajinu i naslovnim biskupom Pomarije. Za biskupa je zaređen 9. prosinca 1984. u katedralnoj crkvi u Coci. U svojem apostolskom radu branio je dostojanstvo domorodaca, Indijanaca, koja su neprestano gazili multinacionalni veleposjednici. Posebno je apostolsku skrb pružao pripadnicima plemena «Huaorani».
U svojim dušobrižničkim ophodima koristio se velikim misionarskim sposobnostima s. Agneze Arango Velásquez, rođene u Medélinu u Kolumbiji 6. travnja 1937., kapucinske trećoredice od Svete Obitelji (amigonijane). Oboje su dobro poznavali to i ostala plemena Ekvatorijalne Amazonije. Nadlijetali su helikopterima krajeve donoseći mnoge darove koje su dijelili Indijancima da se sprijatelje s njima i steknu njihovo povjerenje. Nadali su se da će sklopiti prijateljstvo i s plemenom, koje prije toga još nitko nije posjetio, «Tagairi», što znači «crvenih nogu» zbog običaja bojanja nogu crvenom bojom. Upustili su se u taj opasni pothvat, uvjereni da će se uspjeti susresti s njima.

Dana 21. srpnja 1987. došli su helikopterom i spustili su se konopima u šumu da ne preplaše domoroce. Helikopter se udaljio, ali dan kasnije, nadlijećući to područje, otkrivena su dva mrtva misionara, pogođena s mnogo strelica i s mnogo rana. Nakon što su ima tijela uz velike teškoće pokupljena prenesena su u sjedište Apostolskog vikarijata u Coci. Pogreb, održan 24. srpnja, je bio veoma svečan i na njemu su sudjelovali svi biskupi Ekvadorske biskupske konferencije i mnoštvo naroda.

Kako je riječ o mučeniku vjere i ljubavi, apostolski vikar u Aguaricu 13. svibnja 1996., na poticaj također cijelog episkopata, želio je pokrenuti proces i postupak za proglašenje blaženim, koji je tek sada pokrenut.

Za daljenje informacije posjeti: http://alejandrolabaka.blogspot.com/

Sluga Božji Damijan iz Bozzana

2010-08-01T00:23:00.000-07:00

Sluga Božji

DAMIJAN IZ BOZZANA

(1898.–1997.)

Pio Giannotti (kao redovnik Damijan), rodio se u Bozzanu (Italija), 5. studenog 1898. od oca Feliksa i majke Marije Giannotti. S 12 godina je stupio u franjevačko sjemenište u Camiglianu. U svibnju 1914. stupio je u Kapucinski red i dobio novo ime: fra Damijan. Redovničko odijelo obukao je u samostanu u Villa Basilici (Lucca), 11. srpnja 1914. i, završivši novicijat, položio je privremene zavjete 11. srpnja 1915., a 30. listopada 1921. doživotne zavjete.
Kada je završio Prvi svjetski rat 20. rujna 1921. poslan je u Rim u Međunarodni zavod Sv. Lovre Brindiškog da dovrši teološke studije na sveučilištu Gregorijana. Tu je zaređen za svećenika 5. kolovoza 1923. i postiže doktorat iz teologije, filozofije i kanonskog prava. Po povratku u Provinciju, 10. srpnja 1925. poslan je u samostan u Villa Basilici kao zamjenik učitelja novaka a 1928. u samostan u Massi, kao zamjenik učitelja mlađe braće i predavač. U tome je razdoblju predavao teologiju također u tamošnjem biskupskom sjemeništu.

Godine 1931. otputovao je u misije Pernambucu, u sjeveroistočnom Brazilu. Od tada je postao «misionar» neumorno vršeći jednu od tipičnih službi za brata kapucina: pučke misije i ispovijedanje. „Frei Damião», kako su ga svi nazivali, prošao je države Alagoas, Pernambuco, Paraiba i Rio Grande do Norte, i jednim dijelom također države Cearà i Sergipe, prodirući svojom jednostavnom i pokorničkom riječi do srca onoga naroda bogata jedino pučkom pobožnošću. Ogromno mnoštvo ga je pratilo, gotovo nastavljajući u njemu tražiti onu svetost koju je vidjelo u biskupijskom svećeniku ocu Ciceru Romãou Baptisti, koji je umro 1934. On, i inače niskog stasa, kroz 66 godina se sagibao nad onom bijedom, spreman provoditi beskonačne sate u ispovjedaonici na otvorenom, ili u kapeli od zemlje i slame. Svi gradovi u kojima je djelovao dodijeljivali su mu počasno građanstvo. Posljednjih šest godina njegove su snage već bile istrošene. Nakon što je boravio u bolnici čak 19 puta, 31. svibnja 1997., poslije četiri dana provedena u sali za reanimaciju, umro je u dobi od 98 godina. Brazilski predsjednik proglasio je trodnevnu žalost zbog njegove smrti.

Fra Damijanovo mrtvo tijelo je preneseno u baziliku u Penhi, najljepšem marijanskom svetištu u Recifi, i vjernici su u pet kilometara dugoj povorci čekali i po četiri sata samo da bi deset sekundi proveli uz njegov odar. Pogrebni obredi održani su na gradskom stadionu i na njima su sudjelovali najviši predstavnici vlasti i više od 300.000 ljudi. Bila je to apoteoza svetom misionaru, o kojemu se sada provodi proces za proglašenje blaženim i svetim.

Sluga Božji Vilim Massaja

2010-07-30T04:55:00.000-07:00

Sluga Božji

VILIM MASSAJA

(1809.–1899.)

Lovro Antun Massaja, (u Kapucinskom redu Vilim) rodio se 8. lipnja 1809. u mjestašcu La Braja di Piovà d'Asti, danas Piovà Massaja (Italija). mladostpohađao je Kraljevski Zavod u Astiju kao sjemeništarac (1824.-1826.) Godine 1826. stupa u novicijat braće kapucina i dobiva novo ime: fra Vilim. Nakon ređenja za svećenika u Verceliju, 16. lipnja 1832., povjereno mu je duhovno vodstvo u Mauricijevoj bolnici u Torinu (1834.-1836.) što mu je omogućilo da stekne dragocjena osnovna znanja iz medicine i kirurgije i da bude ispovjednik i savjetnik budućeg sveca - Josipa Benedikta Cottolenga. Kroz desetak godina (1836.-1846.) predavao je filozofiju i teologiju u samostanu u Moncalieri-Testonu, a ujedno je vršio i službu duhovnog vođe budućeg kralja Italije Viktora Emanuela II. i domoljuba Silvija Pellica.

Godina 1846. bila je odlučujuća za širenje Evanđelja u Etiopiji. S breveom od 4. svibnja papa Grgur XVI. osnovao je Apostolski vikarijat Galla, a 12. svibnja iste godine pozvao je upravo Vilima Massaju da ga preuzme i vodi kao naslovni biskup Cassije. Tako je Vilim za biskupa bio zaređen u crkvi S. Carlo al Corso u Rimu, 24. svibnja 1946. godine.

Svoju rodnu Italiju napustio je 4. lipnja 1846. i stigao na područje svoje misije tek 21. studenog 1852. uz pretrpljene velike patnje i silne zgode i nezgode. Osam preplovljavanja Sredozemnog mora i dvanaest Crvenog mora, četiri hodočašća u Svetu zemlju; četiri navale na neprobojnu abesinsku tvrđavu s Crvenog mora, s Indijskog oceana i od Sudana; četiri prognana i isto toliko utamničenja, više od 18 put se nalazio u smrtnoj opasnosti: bilanca je to one njegove legendarne misije, koja ga ubraja među najveće apostole Crkve.

Poslije različitih pokušaja prodora, djelatnost Masaje se odvijala u točno određenim razdobljima: Misija među Gallama (1852.-1863.) s osnivanjem postaja u Gudròu (1852.), u Ennèreji (1854.), u Kaffi i Lagàmari (1855.), te Gheri (1859.); boravak u Europi (1864.-1866.) gdje iznova organizira misiju, sastavlja katekizam i objavljuje gramatiku jezika kojima govore plemena Galla, prvu takve vrste, i osniva Zavod svetog Mihaela u Marseilleu (15. travnja 1866.); Misija Šioa (1868.-79.), gdje ga je kralj Menelik II. zadržao za savjetnika i, 1868., ondje je osnovao važne misije u Fekerié-Ghembu i Finfinniju, koji je kasnije postao glavni grad cijele Etiopije promijenivši 1889. ime u Addis-Abeba. Izgonom proglašenim od cara Ivana IV., 3. listopada 1879. definitivno je prekinuto dobrotvorno djelovanje «Abune Masaje» - kako su ga uvijek nazivali Etiopljani – prisilivši ga na odricanje, napisano u Smirni, 23. svibnja 1880.

Masajina epopeja bila je obilježena vrlo uspješnim pastoralom: mudrim odgojem mladeži, čiji je najuzvišeniji izraz Gabrijel Gherba, koji je već s nepunih šesnaest godina uživao glas svetosti; uspostava domaćeg složnog i vjernog klera; posvećenje triju misijskih biskupa, među kojima svetog Justina Jacobisa, prvog apostolskog vikara Abesinije, koje se zbilo 7. siječnja 1849. u Massauau u pomalo komičnom okruženju vatre i krvoprolića; sastavljanje katekizma potpuno prilagođena mjesnom mentalitetu i svima dostupnom; prilagodba sredini i vjerskom senzibilitetu; na poseban način mnogim i strogim abesinskim postovima.

Osim toga znao je spojiti s evangelizacijom istinsko promicanje čovjeka provodeći zaštitu od endemskih bolesti, na poseban način protiv velikih boginja, zbog čega je proglašen «Otac Fantatá (= velike boginje)»; ukinuće ropstva koje je bilo jako rašireno; poučavanje što ga je prisililo da prepiše vlastitom rukom mnogobrojne školske udžbenike; stvaranje središta za pružanje pomoći tijekom vrlo čestih razdoblja sukoba i oskudice; smirivanje plemenskih sukoba; rast i razvoj onih naroda nižega podrijetla, ponajviše zemljoradnika. U granicama kršćanske razboritosti potpomagao je diplomatske i znanstvene misije tako da je zaslužio biti imenovan od talijanske vlade «opunomoćenim ministrom» u sklapanju prijateljstva i trgovine između Italije i Šioe (1. ožujka 1879.).

Kod Masaje zadivljuje prije svega njegova visoka duhovna osobnost, koju je vrlo umješno opisao Josip Mellinaro: «Masajin način života ne samo jednostavan nego i vrlo siromašan, tako da je na svoja duga putovanja išao redovito bosonog (da spriječi da ga neprijatelj uhiti), preodjeven u trgovca u najneobičnije odjevne predmete; briga za materijalno uzdržavanje i higijensko-zdravstvenu skrb pripadnika ustanovljenih zajednica i svih ostalih koji su mu se obraćali za liječničku pomoć i često su ga ubijali radom; mnogobrojni planovi evangelizacije i stalni odnosi s afričkim vladarima, Rimom i Europom (u nju se trebao pet puta vratiti); duh podnošenja mnogih bolesti i protivljenja; hrabrost da kaže istinu u licu također moćnicima, no uvijek krajnje obzirno i razborito, što je bilo nužno u tom po mnogočemu složenom svijetu, brzo su mu osigurali veliki moralni ugled kod mnoštva i pribavili mu divljenje čak i neprijatelja. Ipak, o dramatičnoj veličini toga čovjeka ništa manje ne govore i mnogobrojne unutarnje podnesene borbe, koje se naziru iz njegovih spisa i sjećanja: šutnja Rima i nedostatak dugo očekivanih smjernica; otpadništva kršćana i suradnika, poput onoga, za njega najmučnijeg, oca Cezara, za čiji povratak je upotrijebio sva sredstva i pokoru, svoju i svojih bližnjih, samo da steče njegovo obraćenje; trenuci, koji su se često puta ponovili, u kojima je izgledalo da je sve izgubljeno i da je misija osuđena na propast, trenuci u kojima, kao lav pripitomljen milošću, nije podlegao patnji, čak se jednom zavjetovao (1852.) da se neće više vratiti u Europu ako se uspije probiti do pripadnika plemena Galla».

Njegov mecena papa Leon XIII. promaknuo ga je u naslovnog nadbiskupa Stauropolija, 2. kolovoza 1881. i imenovao ga kardinalom 10. studenoga 1884., obrativši mu se ovim riječima: «A vi, ponizni sin svetog Franje, čije ime učiniše slavnim i časnim svakodnevni i bezmjerni napori koje ste podnijeli među barbarskim narodima za širenje vjere, sjajem rimskog purpura širit ćete življe svjetlo onog apostolskog života, čiji ste bili najplemenitiji primjer; pokazujući svijetu, koji ga ne poznaje, koliko dobra može zaslužiti od istinske civilizacije također jedan ponizni pitomac samostana, ispunjen dahom ljubavi Isusa Krista». Isti papa ga je pozvao da zapiše svoja ''afrička sjećanja'' kojima se proslavio diljem svijeta, a koja se svojim ugledom ubrajaju među remek-velika djela svjetske misijske literature. Na vijest o Massajinoj smrti, koja je stigla u S. Giorgio a Cremanu kod Napulja, 6. kolovoza 1889., papa Leon XIII. je uskliknuo: «Umro je svetac».

Apostol među Gallama nadahnuo je mnogobrojne misionare i izvršio čudesni utjecaj na osnivače redovničkih zajednica, poput blaženog Danielea Combonija., Giovannija M. Francesca Jordana i Giuseppea Allamana.
God. 1914. počeli su procesi za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Dana 18. listopada 1993. biskup Frascatija imenovao je dva cenzora za ispitivanje spisa sluge Božjega, koji su svoj rad završili 1994. Jedno povijesno povjerenstvo priprema svoj izvještaj.

Za daljnje informacije i zanimljivosti vidi:
http://www.cardinalmassaja.it/

Sluga Božji Danijel iz Samaratea

2010-07-28T23:47:00.000-07:00

Sluga Božji

DANIJEL IZ SAMARATEA

(1876.–1929.)

Feliks Rossini (u Kapucinskom redu Danijel iz Samarate), misionar i apostol gubavaca, rodio se u S. Macariju a Samarateu (Milano) 15. lipnja 1876. od oca Paskvala i majke Ivanke Paccioretti i već slijedećeg dana bio je kršten s imenom Feliks. Kada je imao četiri godine obitelj se preselila u Samarate. S četrnaest godina, 15. siječnja 1890., stupio je među braću kapucine u Lombardiji u samostan u Soveru (Bergamo). Njegov župnik ga je preporučio s proročanskim pismom: »Postići će uistinu veliki uspjeh!» Prilikom redovničkog oblačenja i stupanja u novicijat dobiva novo ime: fra Danijel iz Samaratea. Prve redovničke zavjete položio je 24. lipnja 1892. Studij filozofije i teologije završava u Milanu a svečane zavjete polaže 1896.

Još nije ni bio zaređen za svećenika kada su mu poglavari 1898. dopustili da otputuje u misiju u Maranhãu (Gornji Brazil), koja je bila otvorena svega šest godina ranije. Za svećenika je zaređen u Fortalezi (Cearà), 19. ožujka 1899. i u siječnju 1900. je premješten u Zemljoradničku koloniju svetog Antuna do Prata (Parà) gdje ostaje – kao mudri upravitelj, građevinski poduzetnik, neumorni misionar – sve do siječnja 1913. Tijekom tih godina zauzetog apostolata među tamošnjim pukom žednom Boga, obolio je od gube.

Na povratku u Italiju gdje je išao obaviti liječničke preglede, 21. kolovoza 1909. zaustavio se Lurdu s beskrajnom vjerom i zadobio je milost savršene usklađenosti s Božjim naumom. Nakon što je kraće vrijeme obnašao službu župnika u S. Luis-Anilu (Maranhão) 27. travnja 1914. ušao je u bolnicu za gubavce u Tucundubi (Belém-Parà) gdje je ostao sve do svoje smrti, pružajući duhovnu skrb sa žarom i uz velike patnje onima koji su bili pogođeni istom njegovom bolešću.

Oplakivan i slavljen od sviju, umro je sveto, 19. svibnja 1924. sa svega 48 godina od kojih je 26 proveo u misijama. Ostala je slavna i urezana u srce njegovih mnogobrojnih obožavatelja i štovatelja zahvalna uzrečica koju jesam iskovao u posljednjim godinama svoje strašne bolesti: «A Deus louvado» (Hvaljen budi Bog). Za sve, također – i prije svega – za gubu! Siromasi, maleni, ožalošćeni uvijek su čuvali živu uspomenu na njega te je 29. prosinca 1991. nadbiskup u Belému Vocemte Joaquin Zico ustanovio u katedrali u Belému crkveno sudište koje je zadužio da vodi biskupijski proces za proglašenje blaženim oca Danijela. I u Italiju su pokrenute iste radnje koje su svečano privedene kraju u Samarati 19. ožujka 1997. po kardinalu Carlu Mariji Martiniju i u Belému u tamošnjoj kapucinskoj crkvi, 30. kolovoza iste godine pred mnogobrojnim i ganutim mnoštvom.

Dana 4. srpnja 1998. objavljen je dekret o valjanosti biskupijskih procesa, i onoga glavnog iz Beléma (Brazil) i onoga vođenog u Milanu.

Sluga Božji Viktricije Weiss

2010-07-28T23:42:00.000-07:00

Sluga Božji

VIKTRICIJE WEISS

(1842.–1924.)

Antun Nikola Weiss (kao redovnik Viktricije iz Eggenfeldena), rodio se u Eggenfeldenu (Njemačka) 18. prosinca 1842., od veoma bogobojaznih roditelja, liječnika Ivana Antuna Weissa i Marije Ane Zaunecker koji su na svijet donijeli četrnaestero djece. Od samog najranijeg djetinjstva isticao se među kolegama blagošću karaktera i dobrim navikama. Prvo školovanje završio je u Landshuru, zatim je pohađao studij filozofije na kraljevskom sveučilištu u Münchenu u Bavarskoj i teologije u velikom sjemeništu u Frisingu, uvijek s najvišim ocjenama. Za dijecezanskog svećenika zaređen je 1866. godine. S početka je najprije bio suradnikom župnika župe svete Uršule u predgrađu Münchena, a tri godine kasnije imenovan je upraviteljem sjemeništa u Frisingu, gdje je 1871. postigao laureat iz teologije.

Težeći za većom savršenošću, 1875. godine obukao je kapucinsko redovničko odijelo, te stupivši u novicijat dobio novo ime: Viktricije iz Eggenfeldena. Pet put, to jest od 1884. do 1905. bio je izabran za provincijala bavarske kapucinske provincije. Tijekom šest godina njegov najbliži suradnik bio je sv. Konrad iz Parzhama. Premda zauzet odgovornim dužnostima, ipak nikada nije napustio službu propovijedanja i ispovijedanja. Njegovi blagi nastupi, njegov trajni duh molitve i prije svega svetost života privlačili su bezbrojne duše, donoseći tako najobilnije plodove.

Posljednjih godina života postao je gotovo potpuno slijep i gluh, podnoseći sve to strpljivo i veselo, pa i kada su se javile teške rane na nogama: naime, posljednjih mjeseci njegova života njegovo je tijelo bilo puno čireva, koje je on nastojao svim sredstvima sakriti pred subraćom. Sveto je umro u samostanu u Vilsbiburgu 8. listopada 1924. godine. Njegovo se tijelo čuva još neraspadnuto u crkvi istoga samostana.

Postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim uveo je Pio XII. dekretom od 23. prosinca 1952. Ostavio je nekoliko spisa: Tumačenje Pravila I. Reda (Expositio Reguale I Ordini), O Božanskom kultu u afričkoj crkvi prema spisima Tertulijana i svetog Ciprijana (De cultu divino in ecclesia africana secundum scripta Tertuliani et s. Cypriani), Razmatranja (Meditatione), Duhovne vježbe (Exercitai spiritualia), Govori (Sermones), Dnevnik.

Sluga Božji Stjepan iz Dublina

2010-07-28T23:33:00.000-07:00

Sluga Božji

STJEPAN IZ DUBLINA

(1869.–1923.)

Ivan Eckert (u Kapucinskom redu Stjepan iz Dublina), rodio se 28. travnja 1869. u Dublinu, u Ontariju (Kanada) od Ivana i Kunegunde Arnold, zemljoradnika koji su stigli u Kanadu iz rodne Bavarske. Pošto je završio studije uz najviše pohvale, s 22 godine obukao je kapucinsku redovničku odjeću u novicijatu u Detroitu (SAD). Za svećenika je zaređen 2. srpnja 1896. Potresen žalosnim uvjetima u kojima su živjeli crnci, bila mu je vruća želja odmah se posvetiti njihovoj evangelizaciji. Ali, podlažući se volji svojih poglavara, tijekom 16 godina se u različitim samostanima zauzimao u dušobrižničkom radu, posebno u propovijedanju i u ispovjedničkoj službi. Djeca, siromasi, zapostavljeni, crnačko pučanstvo, bili su prvi cilj njegove ljubazne pažnje. Njegove želje mogle su se ostvariti tek 1911. kada su ga poglavari poslali u misiju svetog Benedikta Moro, blizu samostana u Milwaukeeju, za župnika i upravitelja. Tu je odmah osnovao veliku župsku školu, srednju školu i bolnicu koje su ubrzo postale izvorom dobra za mnoge tisuće crnaca.

Njegova pedagogija se temeljila na poštivanju osobe i uzajamnoj ljubavi, bilo kakvo tjelesno kažnjavanje i svako sredstvo prisile bilo je isključeno. Da bi odgoj bio potpun i skladan poticao je svoje pitomce na bavljenje sportom. Organizirao je postolarsku radionicu za dječake i školu za šivanje za djevojčice; ustanovio je dječje jaslice i poslovnicu za smještaj. Pisao je nadbiskupu Milwaukeea: «Crnac može napredovati i najlojalniji je građanin ako ga se dobro odgoji… Jedina uspješna pomoć koju možemo dati crncima je u tome da im pomognemo u odgoju njihove djece; na tisuće crnačkih roditelja, zbog nedostatka njima namijenjenih društvenih ustanova, ne mogu ih odgojiti». Tako je ustanovio «Međurasne odbore» i «Kružoke za učenje» da stane na kraj predrasudama bijelaca i da ih potakne da se druže s obojenom braćom kao s ljudima i kršćanima. S punim pravom je nazvan «apostolom crnaca». Svoj zemaljski život sveto je završio u Milwaukeeju 16. veljače 1923.
Procesi za njegovo proglašenje blaženim i svetim, koji su počeli 1952. završili su 1959. godine.

Sluga Božji Marijan iz Torina

2010-07-28T11:00:00.000-07:00

Sluga Božji

MARIJAN IZ TORINA
(1906.–1972.)

Pavao Roasenda (u Kapucinskom redu Marijan iz Torina), rodio se u Torinu 22. svibnja 1906. godine. Položivši maturu na gimnaziji Cavour upisao se na Fakultet iz književnosti Sveučilišta u Torinu. Diplomirao je 14. prosinca 1927. godine. Bio je tada najmlađa osoba s doktoratom u Italiji (imao je samo 21. godinu). Kroz 13 godina je predavao latinsku i grčku književnost na gimnazijama u Tolmini, Pineroli, Alatriju i Rimu (gimnazije Umberto I. i Mamiani). Objavio je različite studije iz književne kritike i stare kršćanske povijesti, skolastičke rasprave (u izdanju izdavačkih kuća SEI i Dante Alighieri). Osim toga, objavljuje komedije i životopise mladih (izdavačke kuće Artigianelli, SEI, AVE, Vita e Pensiero). Član je Katoličke akcije mladih od 1917. do 1940. godine.

U sjećanju, objavljenom u knjizi G. Barra «Zašto sam postao svećenik», fra Marijan pripovijeda o povijesti svoga zvanja i na jednom mjestu tvrdi kako je i posljednjeg oklijevanja i dvoumljenja nestalo nakon što je pročitao životopis – koji mu je slučajno dospio u ruke – svetog Ignacija iz Laconija. »To štivo – piše – učvrstilo me u uvjerenju da ću postati kapucin. Tražio sam, našao i bio sam primljen. Danas sam kapucin. Novicijat u Fiuggiju – nastavlja – prošao mi je poput bljeska; doživio sam ga blažeg nego što su mi ga oslikavali. Je li tome bio razlog dobra volja ili pak nježna dobrota oca učitelja (oca Hermenegilda iz Trevija), koji se zbog mog iznenadnog dolaska u novicijat pribojavao da ima posla s ratnim špijunom? Blaženi kapucinski život koji pojednostavljuje mnoge stvari; ne treba brijaći aparat za bradu, čarape za noge, šešir za glavu! Osjećao sam se savršeno udobno: otkrio sam da… možda sam se rodio za kapucina«.

Novicijat je započeo u Fiuggiju 28. prosinca 1940., a 11. siječnja 1941. godine obukao je redovničko odijelo braće kapucina i dobio ime: fra Marijan. Dovršivši godinu kušnje, 12. siječnja 1942. položio je jednostavne zavjete.

Postigao je doktorat iz teologije na Angelicumu u Rimu 30. studenoga 1949. nakon što je 29. srpnja 1945. zaređen za svećenika. Kroz kratko vrijeme je vršio kapelansku službu u zatvoru Regina Coeli i u bolnici Svete Marije Žalosne (1946.) i tri godine u bolnici Duha Svetoga u Sassiji (1947.-1950.). Od 1946. do 1947. vratio se predavati, ovaj put vjeronauk, na gimnaziji Mamiani.

Na Kapitulu 3. srpnja 1952. izabran je za provincijalnog definitora. Od 1949 do 1954. vodi emisije na talijanskom radiju i televiziji - RAI (Vedri dom i Sestra radio) te na Vatikanskom radiju (emisija za bolesnike). U siječnju 1955. počinje raditi na televiziji (Pošta oca Marijana) i s tom će djelatnošću nastaviti sve do svoje smrti (Vjera danas), koja ga je snašla u 22.05 sati 27. ožujka 1972. u klinici «Quisisana», na Veliki ponedjeljak. Ta njegova televizijska emisija, koja je uživala veliku gledanost i redovito pobuđivala veliko zanimanje, pokazuje ga kao čovjeka kojemu je mnoštvo gledatelja svih društvenih slojeva i svake dobi otkrivali i najintimnije tajne.

U njegovom tajnom Dnevniku može se pročitati slijedeće: »Moj put je bio, rekao bih laž kada bih tvrdio drukčije, lak. Možda mi Gospodin čuva teže kušnje za budućnost, jer me još smatra slabim i neiskusnim za prave borbe. Sve do sada sam osjećao uvijek majčinsku nježnu Marijinu ruku koja vodi moje korake. Je li bilo prepreka? Nailazio sam na mnoge i trajno na njih nailazim. Ne toliko u samostanu, zbog raznolikosti karakterâ braće, u svijetu, u njegovim skrivenim i uvijek različitim kušnjama, koliko naprotiv u svojoj sebičnosti koja se uvijek isponova rađa… Svakog dana izbije po koja sijeda dlaka i sve sam više uvjeren da jedina istinska zapreka za dobro, za dobro koje bi Gospodin mogao preko mene svećenika ostvarivati, upravo sam ja: najomraženija ja. Ljudi? Uvijek sam uvjeren da svi, žuti ili crveni, crni ili bijeli više su nesretni nego grešni. Bili bi svi bolji, da sam ja bolji. Stoga molim onoga koji će čitati ovo istinsko povjeravanje da izmoli jednu Zdravo Mariju za moju siromašnu dušu. Nemojmo se nikada odijeliti od Marije; uzrok svih naših jada jest ne vjerovati u ljubav Bezgrešne Mame».

Proces pokrenut pri Vikarijatu u Rimu 1988., 22. siječnja 1993. s dekretom je procijenjen valjanim. Positio je predan 14. rujna 1996. godine.

Za više informacija vidi:
http://www.padremarianodatorino.com/

Sluga Božji Ćiril Ivan Zohrabian

2010-07-28T10:58:00.000-07:00

Sluga Božji

ĆIRIL IVAN ZOHRABIAN
(1881.–1972.)

Ćiril Ivan Zohrabian rodio se 25. lipnja 1881. u Erzerumu, glavnom gradu Gornje Armenije (Azijska Turska), kao peto od osmoro djece. Njegov otac (Vertan) bio je vrlo skroman pekar, a majka Sara Hovhannessian, žena izvanredne ljubavi i velike požrtvovnosti.
Godine 1898. stupio je u novicijat otaca kapucina u Carigradu (Turska). Filozofsko-teološki studij pohađao je i završio u Buggi gdje je zaređen za svećenika 12. svibnja 1904. godine. Nakon ređenja poslan je u misiju na Crno more, točnije u Erzerum (Armenija), svoj rodni grad. Tu se posvetio apostolatu i poučavanju sve do 1914. Ipak, kada je odlazio ostavio je jednu crkvu, dom za siročad, jednu osnovnu školu i gimnaziju.

Tijekom Prvoga svjetskog rata redovnički poglavari su ga pozvali u Carigrad: taj providnosni premještaj spasio ga je od genocida koji se sručio nad njegov narod. Prvih mjeseci rata vršio je službu kapelana i profesora na zavodu Svetog Josipa koju su vodila Kršćanska školska braća u Kadikòyu. U studenome 1914. zajedno sa svim osobljem Zavoda bio je uhićen od Turaka, koji su bili sve jači i sigurni u svoju pobjedu. Tada je preuzeo upravljanje Francuskim zavodom svetog Alojzija, također u Carigradu; naime svećenici iz toga Zavoda, upravo zato što su bili francuske nacionalnosti, svi su internirani ili spriječeni obavljati svoju djelatnost. No nedugo nakon toga, Turci su Ćirila uhitili po drugi put.

Od 1916. do 1920. pomagao je na sve načine progonjene i tlačene Grke iz Ponta i Anadolije: četiri godine je vršio poslanje u tišini turskih koncentracijskih logora, gdje su bili zatočeni također mnogi talijanski zatvorenici.

Nakon mise koju je 7. ožujka 1923. služio u tajnosti u jednoj baraci uhitila ga je turska policija. Tu završava njegovo poslanje pružanja pomoći progonjenoj braći i počinje njegovo osobno svjedočanstvo. Sud u Trebisondi osudio ga je na smrt vješanjem. Pod naoružanom pratnjom je odveden u zatvor u Carigrad gdje je 11. i 12. ožujka 1923. podnio užasna turska mučenja «palahán»: pet puta po 60 udaraca štapom po stopalima nogu. Zatim je osuda na smrt zamijenjena trajnim izgonom.

Ukrcao se na brod «Galitea», koja je išla u Rim da se susretne s višim poglavarima i da primi nove odredbe: ali ga je nadbiskup Krfa zamolio da ondje ostane i pomaže mnoštvu Armena koji su tamo boravili. Za njih je fra Ćiril osnivao škole, zavode i kolonije, i to ne samo u Krfu, već i na mnogobrojnim otocima Egejskog mora, u Ateni i u mnogim drugim grčkim gradovima; sve to je postigao bez većih ekonomskih izvora, uvijek s bezgraničnom vjerom u providnost a i zbog svojih osobnih sposobnosti.

U Grčkoj je ostao od 1923. do 1938. najprije kao dušobrižnik Armena, a potom od 1925. kao ordinarij za sve Armene nastanjene u Grčkoj. Premda je 21. prosinca 1925. imenovan ordinarijem za Armene u Grčkoj Zorhabian se odrekao biskupskog dostojanstva da ne izazove probleme s pravoslavcima. Ali, usprkos njegovu plodonosnom i uspješnom zauzimanju za Grke progonjene u Turskoj, smetao je vlastima; i tako je 1935. morao napustiti Grčku, premda se ponovno vratio u zemlju 26. listopada 1936.

Dana 21. studenoga 1938., pismom patrijarha Grgura Petra XV. Agađanijana, iz Beiruta je primio imenovanje za zamjenika patrijarha Gornjeg Gezira u Siriji. Premješten je, dakle, na drugo polje apostolata. Prihvatio je postati biskupom Gornjeg Gezira i tu će biti biskupom od 1938. do 1953. Posvećen je za biskupa 27. listopada 1940. u Beirutu; dobio je naziv naslovnog biskupa Acilisene. Tijekom tih godina episkopata posebno se brinuo za kler, osnivao škole, odgajao mladež, i svakog je dana svjedočio ljubav prema svima. Dovoljno je reći da je borba koju je morao voditi dostigla svoj vrhunac zatvorom 1949. i zabranom povratka u Tursku (1953.).

Nakon što je pozvan u Rim nastavio je, gotovo s osamdeset godina, svoje «služenje» Crkvi i braći, s pažljivim poslanjem i posjetima zajednicama i kolonijama Armena raspršenima po Europi i Latinskoj Americi. Napisao je svoje Uspomene iz misionarskog života (Palermo 1965.), iz kojih izbija velika ljubav prema svojem progonjenom narodu i značajke njegove osobnosti.

Svoj zemaljski život završio je u Rimu 20. rujna 1972., a pokopan je u kapucinskoj crkvi u Palermu. Kako se širio glas o njegovoj svetosti, na zahtjev nadbiskupa iz Palerma Kongregacija za kauze svetaca 22. ožujka 1983. dala je dopuštenje «nulla osta» za pokretanje procesa za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Blaženi Honorat Kozminski (1829.-1916.)

2009-02-22T23:57:00.000-08:00

Svećenik

Na 10. obljetnicu svoga pontifikata, 16. listopada 1988. g. u Rimu na Trgu sv. Petra, papa Ivan Pavao II. uzdigao je na čast oltara slugu Božjega o. Honorata Kozminskog, svećenika iz Reda Manje braće Kapucina. Kapucinski red, inače plodan svetošću, tako je službeno dobio još jednog blaženika.

Blaženi Honorat, na krštenju Vjenceslav Kuzminski, rodio se u Poljskoj, u mjestu Biala Podlaska, 16. listopada 1829. g. Njegovi roditelji bili su veoma marljivi kako na svojim poslovima tako i u odgoju svoje djece. Mali Vjenceslav pohađao je OŠ. u svom rodnom mjestu i svaki je dan s veseljem posluživao kod svete mise kao ministrant. Svi su o njemu stjecali dojam da je nadaren i dobar dječak, sklon glazbi.
Nakon nekoliko godina, njegova se obitelj preseli u industrijsko središte u mjesto Wloclawek. U mjestu Plock-u Vjenceslav je pohađao gimnaziju i završio ju je s najboljim uspjehom. Nakon toga postavljalo mu se pitanje: Kamo dalje? Otac mu je savjetovao da upiše školu primijenjene umjetnosti u Varšavi. Nedugo nakon toga umre mu otac. Gubitkom oca naglo se promijenio u životu i vladanju, te se zbog toga počeo otuđivati od svoje majke kao i od svega dobra u čemu su ga roditelji bili poučili, te je u tome mjestu izašao na glas kao velika propalica. Kasnije će i sam zapisati: “U mladosti sam bio velika propalica, otvoreno i direktno sam vrijeđao Boga, nijekao ga i ponašao se kao da ga nema. Čak sam se borio protiv Njega i nastojao sam i druge odvratiti od Boga, izjavljujući da mi svatko može pljunuti u lice, ako se ikada kasnije obratim..”

Nedugo nakon toga dospijeva u zatvor i u kojem teško obolijeva, optužen kao vođa pokreta protiv ruskih porobljivača. U toj svojoj bolesti i klevetama počeo je razmišljati o svojoj prošlosti. Molitve majke i milost Božja nisu ga napuštale, premda je on svoj pogled odvratio od Boga. Božji zahvat u njegovom životu dogodio se na blagdan Uznesenja Marijina 1846. g. Toga se dana ponovno vratio svojoj vjeri koju bijaše izgubio. Spasile su ga dvije majke, kako je kasnije stalno ponavljao: Presveta Djevica i njegova majka Alexandra. Od toga dana on se ponovno vrati svojoj majci, nastavi studij i počinje ponovno ispravno živjeti, kako su ga učili njegovi roditelji.
U Wloxlaweku jednom prigodom je otkrio svećeniku svoju dušu u sakramentu pomirenja, a to je također učinio i u kapucinskoj crkvi u Varšavi. Tu je prvi put osjetio zov da se intenzivnije posveti služenju Bogu. Tu želju je također priopćio i svojoj majci, ali ona to uopće nije uzimala za ozbiljno. Ali, kad je majci saopćio da želi postati fratar tj. franjevac-kapucin, ona se čvrsto usprotivila. On se nije obazirao na njezino protivljenje, već je otišao franjevcima kapucinima u Varšavu i zamolio poglavare da ga prime u Red.

Već 15. prosinca 1846. g. nalazimo ga u Lubartov-u, mjestu gdje su varšavski franjevci-kapucini imali svoj novicijat. Tu je 21. prosinca obukao redovničko odijelo, te dobio novo ime fra Honorat i od tada je započeo novi život. Nastavio je sa studijem da bi, pošto je položio doživotne zavjete (siromaštva, čistoće i poslušnosti), 27. prosinca 1852. g. bio posvećen za svećenika. Odmah je zaorao brazdu svećeničkog i apostolskog djelovanja u čemu je imao velik uspjeh i odjek. U vršenju svećeničkih i redovničkih dužnosti zalagao se do krvi. Život mu se najkraće rečeno odvijao između propovjedaonice i ispovjedaonice.

U propovijedi za vrijeme beatifikacije papa Ivan Pavao II. ovako je ocrtao profil i posebne vrline našega blaženika:
“Evo onoga kome je Gospodin dao svoju milost: redovnika velikodušna i do kraja posvećena idealu manjeg brata kapucina, istinskog duhovnog sina sv. Franje, svećenika i apostola, revnog sluge sakramenta pomirenja i oprosta. Njegova herojska služba u ispovijedaonici postade istinsko duhovno vodstvo. Imao je velik dar otkrivanja i pokazivanja putova božanskog zvanja. Bijaše čovjek postojane molitve, posebno klanjanja Presvetom Sakramentu; uronjen u Boga i u isto vrijeme otvoren zemaljskoj stvarnosti. Jedan svjedok očevicac reče da je uvijek hodio s Bogom. Kao što je poznato, živio je u teškim vremenima za domovinu i Crkvu. Poljska je bila pretrpjela podjele. U tzv. Kraljevstvu Poljske, nakon ustanka u siječnju, bilo je proglašeno ratno stanje. Bijahu ukinuti svi redovi, ostali su samo neki samostani, osuđeni na smrt, jer su novicijati bili zatvoreni. Na svim područjima školstva vladao je policijski teror. Tada je naš blaženik napisao načelo koje je postalo nadahnuće za njegovu apostolsku aktivnost: “Stanje” redovnika i redovnica je božanska ustanova i ne može ga ponestati, jer bez njega se Evanđelje ne bi moglo ostvarivati, zato može i mora promijeniti samo oblik”(...). Tražio je ugledne osobe i zajedno s njima dijelio svoju brigu za sudbinu domovine, Crkve i redovničkih instituta u Poljskoj. Kako je rječito njegovo povjerenje: “Treba žarko moliti, Gospodin želi nešto od mene... sve češće dolaze k meni duše različite dobi, znanja, slobodno, i traže da im pokažem put, žele poći u samostan, i posebno traže dozvolu da učine zavjet čistoće....” (Duhovni dnevnik).

U Nowem Miastu fra Honorat je ostao sve do svoje blažene smrti. Gospodin ga 16. prosinca 1916. g. pozvao da primi nagradu vječnoga života. Posmrtni ostaci o. Honorata sahranjeni su u kripti kapucinske crkve u istoimenom mjestu. Narod ga je odmah počeo štovati kao sveta redovnika. Kad je počeo postupak za njegovu beatifikaciju, bili su dobro prostudirani svi njegovi spisi, a osobito “Duhovni dnevnik” kao i ostale njegove izjave. Na temelju mnogih svjedočanstava Crkva je ispitala život i postupke sluge Božjega o. Honorata. Pronašavši da je kreposno živio, odlučila je da ga proglasi uzorom koji valja imati pred očima u usmjeravanju kršćanskoga života na slavu Božji i za dobro ljudi. Papa Ivan Pavao II. proglasio je 16. listopada 1988. g. oca Honorata blaženim.

Život i djelo oca Honorata, franjevca kapucina iz Biale Podlaske - napisao je kardinal S. Wyszynski - bez sumnje je događaj od neizmjerne vrijednosti za Crkvu u Poljskoj, a njegova proslava znak providnosti i obnove redovničkog života, posebno za nas franjevce-kapucine (fra Flavio Roberto Carraro, generalni ministar OFMCap).

Liturgijski se slavi 13. listopada!

* * * * *

Iz djela blaženog Honorata, prezbitera

Govor za blagdan Svih Svetih

Niti jedan svetac nije uzašao na nebo po tepihu od ruža ili okrunjen zemaljskim radostima, sa smiješkom i u veselju. Svi su prošli Križni put, s trnovom krunom na glavi, među tisućama žalosti, u radu i u muci. Sretni, naravno, jer dirnuti božanskom milošću uživali su trenutke nebeske radosti, osjetivši pokraj sebe Krista raspetoga, osjećali su ga kako s njima nosi teret križa, osjetivši kako ih grije ljubav njegova srca, vidjeli su pred sobom, kroz magle, dolazak, slavu i sreću, beskrajno veselje. Nisu upoznali sreću na zemlji, štoviše, držali su se od nje na distanci, izbjegavali su je, bježali su kad ih je ona sustigla, drhtali su pred njom više nego pred križem, i prema križu su pružali ruke kao prema luci spasa.
Kad su jedanput izabrali put križa nisu ga željeli više napustiti. I Bog nije bio štedljiv kad im je dodjeljivao križeve, On koji savršeno poznaje cijenu padtnje. Kad je jedanput naš božanski Spasitelj govorio učenicima o okrutnoj smrti koja ga je čekala, sv. Petar u prekomjernoj ljubavi, s tugom u srcu, odbacio je misao o patnji Učitelja protestirajući: „Gospodine, to se tebi ne smije dogoditi nikada“, ali Gospodin okrenuvši se reče Petru: „Odlazi od mene sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ (Mt 16,22-23). Tko misli kao Bog, ne odbacuje križ, nego ga prihvaća, znajući da je on jedina nada, jedini put za ući u nebo, jedino sredstvo posvećenja, izvor svake milosti, način za postizanje najvećega stupnja nebeske slave. Đavao obmanjuje svoje žrtve svjetovnom radošću, nudi kalež otrovnih užitaka; Bog, naprotiv, nudi križ u kojemu je pohranjeno neizmjerno blago i duhovno veselje, vječna sreća. I sveti su ga, dakle, s radošću prihvaćali, ne želeći se nikada od njega odijeliti. Živjeli su, umirali su s njim, i na njemu.
Muke, borbe, napasti, trenuci duhovne suše, progonstva, glad i bijeda, protivštine svake vrste bili su im svagdašnji kruh. Po pustinjskom pijesku, pa žarkom suncu, između stijena i vrleti, između neprijateljskih zasjeda i tisuću drugih opasnosti, držali su se uvijek Boga, uvijek ustrajni i vjerni, ne zaustavljajući se, ne gledajući unatrag; bez mrmljanja na Boga zbog izostanka obilja zemaljskih utjeha; bez oplakivanja puta koji su izabrali, uvijek vedri, povjerljivi, hrabri, neustrašivi.
Sveti, koji su prije nas podnijeli ove žalosti, sada su sretni: Bog im je obrisao njihovu suzu, uklonio je njihove patnje, odlikovao ih je vijencem slave, palmom mučeništva; pokazao im se licem u lice; sve one suze, sve one žalosti su otišle ukrasiti njihovu kraljevsku odjeću, njihovu krunu ljepote. A zašto? Zato jer su ustrajali. Gospodin Isus je rekao: „Evo vi ste ustrajali sa mnom u svim mojim patnjama, i Ja vam dajem kraljevstvo“.
Postojanost je milost među milostima, ona je sve, ona je najveća vrednota; bez nje ništa ne bi postigla sva sveta djela; bez nje je uzaludan svaki napor. Da bi se ustrajalo nadasve su potrebne dvije stvari: snažna i živa vjera, i sposobnost raditi ono što nam vjera nalaže.

(Antologija pisama Honorata Kozminskog, I. dio, Varšava, 1981., str. 206-207).

* * * * *

Molitva

O Bože, koji si blaženom Honoratu, svećeniku, udijelio duha nježne ljubavi prema dušama, da ih pomiriš sa sobom: udijeli i nama, po njegovu zagovoru, da okusimo slast tvoga oproštenja i da se ujedinimo s tobom u savršenoj ljubavi. Po Gospodinu našem Isusu Kristu....

Sluga Božji Fra Ante Josip Tomičić (1901-1981)

2009-01-19T08:36:00.000-08:00

Redovnik

Djetinjstvo i mladost

Fra Ante Josip Tomičić, sin Ivana i Ane rođ. Skorup, rodio se kao deveto dijete, 23. ožujka 1901. g. u ličkom selu Razbojine u župi Ričice. Antini roditelji imali su još, osim njega, tri sina i devet kćeri od kojih su četiri umrle u dječjoj dobi. Na krštenju fra Ante je dobio ime Josip. Kad je mali Josip imao dvije do tri godine, njegovi krsni kumovi, Joso i Ikica Mašić iz Cerja, uzeli su ga k sebi. Tako se mali Joso, kako se u Lici uobičajeno nazivaju oni koji nose ime Josip, našao u Cerju koje je udaljeno samo nekoliko kilometara od Antine rodne kuće. U svojoj skrbi za kumče, kumovi su ga rano učili čitati, pisati i moliti, a s pet i pol godina pošao je u školu. S nepunih deset godina završio je OŠ te, poučen od roditelja kako bez rada nema života i da se raditi mora uvijek i svugdje, započinje pastirski život na ličkim proplancima. Nakon ranog ustajanja dječak je zajedno s roditeljima, sestrama i braćom ponajprije molio «Anđeo Gospodnji», a tek poslije kratkog doručka krenuo bi prema pašnjaku gdje ga je čekalo stado.
Susret s vjerskim knjigama
Kao dobro odgojeni mladić i dobar učenik Joso je predano radio svagdanje poslove i nosio u sebi zanimanje i ljubav prema knjizi. Uz to vrijedi spomenuti da su svi Tomičićevi svake nedjelje redovito išli na sv. misu u župnu crkvu sv. Marije Magdalene u Ričice. Kao šesnaestogodišnjaku dospjela mu je u ruke knjižica rukom ispisana pod naslovom San Majke Božje koja službeno nije bila odobrena od crkvenih vlasti. No, Joso je u njoj upoznao veliko Božje milosrđe u riječima: «Kad bi čovjek učinio toliko grijeha koliko je u moru pijeska i na gori lista, pa se obratio dragom Isusu kajući se i obećavajući da neće više griješiti, Isus bi mu oprostio». To ga je potaknulo na molitvu krunice i toliko ga potreslo da je briznuo u plač; počeo se udarati u prsa govoreći: «Isuse moj, smiluj mi se, Isuse moj, oprosti mi, nikad te više vrijeđati neću». Poslije je to u svojoj autobiografiji opisao riječima: «Lio sam gorke suze i kajao se iz dna duše i počeo sam moliti kako sam znao. Od toga časa molitva je bila moj najdraži posao».
Čini se da su i ljudi primijetili njegovo drukčije ponašanje jer je često išao na svetu ispovijed. Od neke je osobe dobio krunicu, a jedna žena iz sela, vidjevši kako se svaki dan moli, dala mu je jedan stari molitvenik i knjižicu Tome Kempenca Nasljeduj Krista; k tome je još od nekoga dobio i Vjenčić sv. Antuna. To je bila njegova svagdanja hrana jer kod ovaca je imao dosta vremena za molitvu. No, vrhunac njegove sreće i veselja bio je, kad je od svoga bratića Mile Kneževića, koji je poslije kao bogoslov 3. godine studija umro u Zagrebu od tuberkoloze, dobio Novi zavjet. Fra Ante doslovno kaže: «To sam ja svaki dan marljivo čitao». Imamo li u vidu ovaj proces kroz gore navedene knjige, onda možemo zaključiti da su one za mladog Josu mnogo značile jer u njima je dobio nove spoznaje i svježe poticaje za život. Čitajući Novi zavjet, posebno ga je dirnuo Isusov susret s bogatim mladićem (Mt 19, 16-22), a oduševio se i Isusovim riječima: «Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi Imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti». (Mt 19, 29). Za ove riječi on priznaje: «Te riječi su mene osvojile, i ja sam ih odlučio provesti u život pod svaku cijenu». Ali kako? U svakom slučaju, ovako burno djetinjstvo i mladost trebali su završiti u nekoj redovničkoj zajednici, tj. u ambijentu posvećenoga života.

Kapucinski kandidat i novak

Antin stariji brat Blaž mu je nakon povratka iz vojske pripovijedao kako je vidio fratre koji služe Bogu u svetom Redu. U Glasniku Srca Isusova i Marijina pronašli su adresu i zamolili uredništvo lista da im javi, kako bi se moglo stupiti u sveti Red. Isusovci su im na pismo odgovorili: «Ako želite stupiti u samostan, obratite se na kapucine u Varaždinu»! Budući da je odgovor bio poslan na župni ured, župnik se ugodno iznenadio i obećao mladom Josi da će mu sve isposlovati, tjl. Napisati kapucinima Molbu da ga prime u svoj Red. Bilo je to u rano proljeće 1919. g., a odgovor iz Varaždina stigao je tek na blagdan sv. Antuna Padovanskog, što ga je veoma usrećilo. Pribavivši sve što je potrebno, Joso je 24. lipnja, tje. Na blagdan Ivana Krstitelja kojega se isposnički lik duboko usjekao u razmišljanje budućega kapucina, krenuo na put prema kapucinskom samostanu u Varaždinu. Prvi dani su za njega protekli u čuđenju i upoznavanju samostana i fratara, a najviše ga se dojmila samostanska crkva Presvetog Trojstva i kor u kojem su braća zajednički molila.Svojim ozbiljnim ponašanjem, marljivošću i gorljivom pobožnošću stekao je povjerenje i naklonost samostanske zajednice, pa ga je već nakon šest mjeseci provincijalni ministar fra Odorik Ožeg primio u novicijat. Godina novicijata lijepo je krenula, ali uskoro su se pojavile sumnje. Je li to taj put o kojemu je sanjao? Nije li kod kapucina ipak suviše lako, previše udobno? Je li on za tako malo pokore ostavio svoje roditelje, braću, sestre, polja, stado?
U rano proljeće 1920. g. napušta Kapucinski red te odlučuje potražiti si stroži pustinjački način života poput sv. Ivana Krstitelja. Ali gdje? Za prvu ruku na neko se vrijeme smjestio u Posavskim Podgajcima kod kapucinskog brata fra Benka Turudića, samostanskog kuhara u Varaždinu. Bio je lijepo primljen i svima je govorio da se posvema želi posvetiti Bogu. U jednom je razgovoru rekao da je iz novicijata izišao jer su ga neke stvari smetale, a on je htio živjeti pustinjačkim načinom života i tako se posvetiti. Onda je shvatio da mu braća u samostanu ne bi smjela biti nikakva prepreka u njegovu duhovnom životu. Uvidio je da je pogriješio što je izišao iz novicijata, te je nakon dva mjeseca «lutanja» odlučio vratiti se ponovno kapucinima.Neko vrijeme se najprije zadržao u Zagrebu, gdje ga je u crkvi Svete Marije u gorućoj molitvi zapazio zagrebački pomoćni biskup dr. Josip Lang.

U razgovoru ga je Ante pitao za savjet kamo da krene, rekavši ujedno da još nije krizman. Biskup mu je odredio vrijeme kada treba doći u crkvu Svete Marije da ga krizma, a za kuma mu je predložio svog sakristana. Osim toga mu je savjetovao da se vrati natrag u novicijat kapucina iz kojega je izišao. I tako se, nakon što je u krizmi primio pomoć Duha Svetoga, vratio natrag u kapucinski samostan u Varaždinu, shvativši poslije da ga ustrajna i žarka molitva, svakodnevno odricanje te neumorni i predani rad pozivaju na put Božji, na svetost.Kad se vratio u samostan kojega je kao novak napustio, bio je, premda nerado, ponovno primljen kao kandidat, ali spreman na sve poslove. Cijelo je ljeto radio u vrtu i u kuhinji i gdje god je trebalo. Svojim povratkom ponovno je postao kandidat, a svojim zauzetim radom pomalo je skupljao bodove za ponovni prijem u novicijat. U tome su mu dali podršku fra Rok Šprajc i fra Alojzije Hajduk, te je Ante ponovno ušao u novicijat i, 21. studenoga 1921. g., položio je svoje prve redovničke zavjete.

Nakon novicijata

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta fra Ante je oko pola godine ostao još u Varaždinu, a u svibnju 1922. g. premješten je u samostan u Karlobagu za službu samostanskog kuhara. U tom podvelebitskom siromašnom kraju Ante je ostao samo pet mjeseci, a onda je premješten natrag u Varaždin. No, već u veljači 1923. g. premješten je u Split za sakristana u svetištu Gospe od Pojišana.
Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 1925. g., fra Ante je u svetištu Gospe od Pojišana položio svoje doživotne redovničke zavjete u ruke fra Bernardina Škrivanića. U Splitu je boravio do 1926. g., a onda je bio premješten u Dubrovnik gdje je ostao deset godina i sabirao milodare za gradnju tamošnjeg samostana. Za vrijeme prošnje spavao je i hranio se uglavnom po samostanima i župnim uredima, a kad na nekoliko mjesta nije bio primljen, snašao bi se kod dobrih katolika. Tako je svojim mnogim koracima, žuljevima, znojem, više puta gladan i suhih usta, bezbrojnim krunicama i trajnim predanjem u ruke Božje podigao kuću za svoju subraću.
Budući da je 1936. g. dubrovački samostan bio dovršen, provincijal fra Odilon Mekinda ga je 1937. g. premjestio u Varaždin, gdje je više od tri godine samirao milodare za tamošnji đački konvikt. Budući da je konvikt bio u velikim dugovima fra Ante je počeo u Varaždinu i njegovoj okolici skupljati novac za njegovo dovršenje i podmirivanje dugova, a u lipnju 1941. g. premješten je u Zagreb. Budući da kapucini u to vrijeme još nisu imali svojega samostana fra Ante se je za početak nastanio u Maksimiru u župnoj kući sv. Jeronima. Odmah je počeo prikupljati novac za gradnju crkve i samostana sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi. Budući da je gradnja brzo napredovala već na Novu godinu 1942. nadbiskup Alojzije Stepinac blagoslovio je novu crkvu i osnovao župu sv. Mihaela, i predao je braći kapucinima. Tih se dana fra Ante preselio iz Maksimira u Dubravu.

Fra Ante je 1947. g. premješten iz Zagreba u Rijeku kamo je stigao 5. rujna. U Rijeci je ostao pune 34 godine, tj. do kraja svoga zemaljskog života. Tu je vršio službu sakristana i samostanskog vratara. Kao sakristan brinuo se za red i čistoću u prostranoj i lijepoj crkvi Gospe Lurdske i u njezinoj kripti, a dok još nije bilo č. s. u samostanu, kitio je i oltare.
Mnogi ljudi koji su dolazili u crkvu Gospe Lurdske na Žabici uvijek su susretali sitnog mršavog sakristana koji je svakoga srdačno primao, pažljivo poslušao i uvijek kratko i jasno odgovarao na pitanja. Svojom jednostavnošću i skromnošću privlačio je sve, te su ga s vremenom počeli ljudi jednostavno nazivati: «naš Ante». Izgleda da je upravo služba sakristana bila ono po čemu je fra Ante ostvarivao svoju zamisao o služenju Bogu: cjelodnevno služenje u Gospinoj crkvi, prigode za samozatajni pokornički život, dosta vremena za tihu i goruću molitvu, a to mu je davalo snagu za još predanije služenje Bogu i ljudima koji su ga susretali.

Bolest i smrt

Otprilike godinu i pol dana prije svoje smrti, tj. u proljeće 1979. g., fra Ante u više navrata odlazio na bolničko liječenje. Shrvan bolešću 23. ožujka 1981. g. proslavio je svoj osamdeseti rođendan i 60. obljetnicu redovništva, a za vrijeme sv. mise obnovio je svoje redovničke zavjete.
Fra Ante je preminuo 25. studenog 1981. g. u svojoj 81. godini. Uz njegov krevet u tom je trenutku bila s. Miroslava Vugdelija, milosrdnica. Na nju je fra Antina smrt ostavila dubok dojam, jer piše: «U svojih 25 godina rada na kirurgiji vidjela sam mnoge smrti mladih, starih, i srednjih. Svi smo slični i svatko zna da će umrijeti, ali kako je umro fra Ante, tako nešto nisam doživjela niti ću doživjeti. Kad je bio u agoniji, nije ništa govorio, već se samo križao. Njegove su oči bile stalno uprte u nebo.»

Na dan preminuća njegovo tijelo je preneseno u kriptu kapucinske crkve gdje je ostalo do sprovoda 27. studenog. Narod je dolazio pozdraviti svoga dragog sakristana, skupljača milodara i samostanskog vratara. Dolazili su stari i mladi, učenici i profesori, svećenici, redovnici i redovnice, imućni i prosjaci, zdravi i bolesni. Svatko je zastajao u tišini i molitvi s osjećajem da je otišao netko njihov. Ljudi su s krunicama i drugim nabožnim predmetima doticali pokojnika i nosili ih sa sobom kao dragu uspomenu, a gradom i okolicom brzo se širio glas: «Umro je svetac grada Rijeke»!
Njegovo je tijelo 27. studenog položeno u kapucinsku grobnicu na groblju «Kozala». Vjernici su ga vrlo brzo počeli štovati kao sveca. To je potaklo braću kapucine da Antino tijelo prenesu u kriptu crkve Gospe Lurdske, što je i učinjeno, 3. travnja 1997. g. Ta činjenica jasno govori da je riječ o čovjeku velike vjere, uzornom redovniku i štovatelju Majke Božje. Otada su kapucini uveli i trodnevnicu za obljetnicu njegove smrti, da bi se četiri godine nakon toga, točnije 9. listopada 2001. g., osnovala molitvena zajednica za štovanje fra Ante.

Kad je 2003. g. papa Ivan Pavao II. u svom III. pastirskom pohodu Hrvatskoj boravio u Rijeci, tada je 8. lipnja riječki nadbiskup Ivan Devčić u svom pozdravnom govoru između ostalog rekao: «Radostan sam što Vam mogu priopćiti da i u Riječkoj crkvenoj pokrajini imamo više kandidata za oltar. Razmišlja se i o pokretanju kanonskog postupka za proglašenje svetima krčkog biskupa Antuna Mahnića…, kao i brata laika fra Ante Tomičića, iz Reda male braće franjevaca kapucina, dugogodišnjeg tihog svjedoka vjere u našem gradu».

Biskupijski proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim započeo je 2005. g.

Sveti Fidelis iz Sigmaringena (1578-1622)

2008-12-14T23:01:00.000-08:00

"Gospodine, čitava me pretvori u sebe! Želim te na poseban način moliti da me učiniš potpuno sličnim tvome presvetom Čovještvu u svim tvojim krepostima, patnjama, mukama i mučenjima i iznad svega tvojoj poslušnosti, poniznosti i odricanjima."

(SV. FIDELIS IZ SIGMARINGENA)

Svećenik i mučenik

Prvomučenik «Kongregacije za širenje vjere», Fidelis iz Sigmaringena, kojega je proglasio blaženim papa Benedikt XIII., 24. ožujka 1729. a svetim papa Benedikt XIV., 29. lipnja 1746. jest sveti kapucin najmlađi po dobi – umro je s 44 godine – i ujedno je najmlađi redovnik: sa samo deset godina života među kapucinima, od 1612.- 1622.

Svetac se rodio 1578. u gradiću Sigmaringenu u Njemačkoj od oca Ivana Roya i majke Genoveve Rosenberger (ona se je obratila na katoličku vjeru kada se udala, 28. prosinca 1567). Budući svetac Marko (tako se zvao u svijetu, prije nego što je stupio među kapucine), početno školovanje je završio u svome rodnom gradu. U svojoj oporuci, prije nego će položiti redovničke zavjete (1613.), potvrdio je da je bio »odgojen u apostolskoj vjeri, rimskoj i jedinoj pravoj, koju je primio od svojih najvoljenijih roditelja« i da je bio »odgojen u dobrim običajima, u pokornosti i strahu Božjem«.

Na više školovanje Marko je otišao u Friburg, gdje je, u kolegiju isusovaca, produbio humanističke predmete, da bi kasnije prešao na studij filozofije, što će, 1601., okruniti briljantnim laureatom. U međuvremenu se posvetio učenju talijanskog i francuskog jezika. Osobito je bio otvoren prijateljstvu, ljubitelj lijepoga i glazbe, sposoban sviranju na različitim glazbenim instrumentima. Između 1601. i 1604. studirao je pravo. Marko i njegova braća, 1591. bili su teško pogođeni smrću njihova oca. Nije prošlo niti godinu dana od muževljeve smrti, kada se udovica Genoveva ponovno udala za Gabrijela Rieber iz Ebingena. Fidelis će u svojoj oporuci izraziti svoje ogorčenje zbog druge udaje majke, koju su on i njegova braća smatrali neprikladnom i neshvatljivom.
Prije nego će završiti svoj studij prava, Marko je 1604. pozvan da prati, kao vodič, određeni broj studenata sveučilišta iz plemićkih obitelji, da posjete pokrajine Nizozemske pod španjolskim gospodstvom, Francusku i Italiju, s namjerom da prošire horizonte (videokrug) svojih ljudskih iskustava. On je doživio ovo putovanje kao istinsko i pravo hodočašće, nadahnjujući prijatelje svojim primjerom za jedan duhovniji život.

Poslije povratka u Friburg 1611., briljantno položi laureat u crkvenom i civilnom pravu u gradu Willingenu. U metropoli tadašnje prednje Austrije, Ensisheimu, Marko je bio imenovan pomoćnikom vrhovnog suda i u isto vrijeme otvori studij za pravnike, slijedeći potrebe za jednim apsolutnim poštenjem zauzimajući se prvenstveno za siromašne. Niz negativnih iskustava i ponašanje kolega bez skrupola koji su predlagali besramna opravdavanja slučajeva da steknu više novaca, navodili su ga uvijek da gubi sve više osjećaj za svoju pravničku službu i da više misli na redovnički život. Tada pročita djelo isusovca Jeronima Piattija (+ 1591.) o posvećenom životu, ali ostade neodlučan o izboru Reda (kartuzijanci, isusovci, ili kapucini) usprkos svega imaše pred sobom uzor brata Juraja, koji posta kapucinom 1604. s imenom fra Apolinar.

Najvjerojatnije u lipnju 1612. zatražio je od poglavara švicarske kapucinske provincije, Aleksandra iz Altdorfa da bude primljen u Red. Poglavar da bi ga stavio na kušnju ostavi ga na čekanju i istodobno mu savjetova da se najprije zaredi za svećenika. Primivši u mjesecu rujnu svećeništvo i obnovivši molbu za prijem, konačno ga je primio otac Anđeo Visconti iz Milana u novicijat u Friburgu, 4. listopada 1612., s imenom Fidelis. Za vrijeme godine kušnje, odlučio je nadoknaditi 44 »izgubljenih« godina. Nije nedostajalo nagovaranja i teških kušnja da se vrati u svijet, ali on je nadvladao sve dvojbe i ustrajao je u odluci i zalaganju. U tom vremenu napisa, isključivo za osobnu upotrebu, zbirku molitava i razmatranja, pretežno sa značajkama pabirčenja, koje se odlikuju s tonom čuvstvenosti i razmatranja njegove duhovnosti, i djelomično su bile objavljene nešto kasnije u Friburgu pod naslovom Exercitia spiritualia seraphicae devotionis (1746. i 1756.) - Duhovne vježbe serafske pobožnosti. Prije nego će položiti zavjete, 4. listopada 1613. sastavio je svoju oporuku, kojom je utemeljio stipendije za mlade katoličke siromahe obitelji Roy ili drugih rođaka.

Negdje poslije godinu dana redovničkog odgoja u Friburgu, Fidelis je započeo u Costanzi četvero godišnji studij teologije pod vodstvom, poljskog porijekla, ocem Ivanom Krstiteljem Frombergerom, da bi ga završio 1618. u Frauenfeldu. Poslije toga je vršio s velikim uspjehom službu propovijedanja u samostanu u Altdorfu i, ponovno iste godine 1618., bude imenovan poglavarom samostana u Rheinfeldenu. Prema tadašnjim običajima, nakon godinu dana premješten je kao propovjednik i najvjerojatnije također kao poglavar u samostan u Feldkirch, gdje je ne samo određeni broj evangeličkih vojnika priveo na katoličku vjeru, nego je uz to pokrenuo i postupak protiv jedne gospođe koja je prešla na luteransko učenje.

U rujnu 1620. poslušnost ga pozva da predsjeda zajednici kapucina u Friburgu (Švicarska), ali se već 1621. vraća u grad Feldkirch. Uz službu poglavara, povjerena mu je i duhovna briga za vojnike, kojima je, u vrijeme epidemije pjegavog tifusa, pružao najponižavajuće usluge ne mareći na opasnost da se i sam zarazi. Prateći vojnike kroz Grigione, držao je adventske propovjedi u Marienfeldu, privevši ponovno u katoličku vjeru plemenitog Rudolfa von Gugelberg iz Malansa. Sličan slučaj je bio onaj, s obraćenjem plemića Rudolfa Anrije de Salis iz Zizersa, na početku 1622., kojim otkriva svoj način pristupa prije svega reformatorskim vođama, s ciljem, da u jednom drugom trenutku, privede sav narod na katoličku vjeru. Da podupre svoju protureformatorsku djelatnost, Fidelis je napisao nekoliko apologetskih spisa, koji su bez njegova znanja, bili također tiskani, ali se nijedan primjerak nije sačuvao.

Između veljače i travnja 1622. svetac je, po nalogu Nuncija iz Lucerne i svoga provincijalnog poglavara, djelovao kao apostolski misionar u pokrajini Prättigau, koja je politički pripadala Austriji, gdje je ipak veliki dio stanovništva prešao na cvinglišku vjeru. U jednom razdoblju teških napetosti, koje su ugrožavale nadležnosti tuđinske moći, kao Francuska, Španjolska i Venetska Republika, austrijski nadvojvoda Leopold V. Vojskom je zauzeo pokrajinu, pod vodstvom pukovnika Alojzija de Baldironea, izazvavši srdžbu naroda s nizom nasilničkih djelovanja. U tom eksplozivnom stanju, Fidelis je nastavljao tumačiti katoličku vjeru s propovijedima, raspravama i razgovorima, usprkos protivljenja i gotovo potpunom odbijanju njegova navještaja. Svjestan velikog tereta podzemnog djelovanja cvingliških propovjednika i predviđajući s jasnoćom svoje mučeništvo, ispravcima je uredio takozvano Poslanje kažnjavanja ili Deset članaka vjere, s kojima je – između ostaloga - državna vlast zabranjivala protestantsko bogoštovlje, slala u izgnanstvo njihove poglavare i obvezivala sve kršćane da sudjeluju, nedjeljama i blagdanima katoličkim propovijedima. U vremenu kada je sloboda savjesti bila tako često gažena, iznenađuje točka 6, po kojoj nitko nije mogao biti prisiljavan da prihvati katoličku vjeru, da se ispovijeda i da sudjeluje na misi.

Objavljivanje Poslanja, (Poslanika) 19. travnja, imalo je kao odjek opću pobunu naroda. 23. travnja Fidelis je služio Misu i uzišavši na propovjedaonicu u crkvi u Grüschu, gdje primi poziv da propovijeda slijedećeg dana, u nedjelju 24. travnja, u Seewisu. To je bio samo izazov, da se ukloni utjecajni zagovornik protureformatskog djelovanja. Kada je započeo govor – već po nekoj uhodanosti tumačio je odlomak iz poslanice Efežanima 4, 5-6 - nastala je živa pobuna među slušateljima, pa čak i poneki hitac iz vatrenog oružja prema propovjedniku bez pogotka. Fidelis je sišao s propovjedaonice, kleknuo pred glavnim oltarom i potom je napustio crkvu kroz pobočna vrata, uputivši se u Grüsch. Nakon nekoliko metara, primijeti da je zaokružen od skupine pobunjenika koji su ga upitali da li je spreman prihvatiti njihovu vjeru. Odgovorio je, da pod ni kojom cijenom, jer je zato došao u onu dolinu, ali s nadom da će jednoga dana prihvatiti njegovu vjeru. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja, jedan od pobunjenika pogodi njegovu glavu mačem. Mučenik, rušeći se razbijene glave na koljena, uzviknu: »Isuse, Marijo. O, Bože, dođi mi u pomoć!«

Samo beskrajni fanatizam može razjasniti nečuveno divljaštvo kojim su podivljale ubojice nasrnule na njegovo tijelo s vilama, čekićima i batinama.
Slijedećeg dana, na blagdan svetoga Marka, sakristan Ivan Johanni pokopa njegovo tijelo. Kad je glava mučenika u listopadu 1622. izvađena iz groba i odnesena u kapucinsku crkvu u Feldkirch, ostaci su tijela svečano sahranjeni u kripti katedrale u Coiri, 5. studenog iste godine. 16. veljače 1771. njegov je blagdan protegnut na cijelu Crkvu. Postao je zaštitnikom pokrajine Hohenzollern i pravnika. Njegova su obilježja čekić, mač i palma

* Liturgijski se slavi 24. travnja!

BLAŽENI ANĐEO IZ ACRIJA (1669-1739)

2008-12-09T00:08:00.000-08:00

Velika je milost i velika slava pripadati kapucinima i pravim sinovima svetoga Franje. Ali treba poznavati i nositi uvijek sa sobom pet dragocjena bisera: strogost, jednostavnost, ispravno održavanje Konstitucija i serafskog Pravila, nevinost života i neiscrpnju ljubav.

(Blaženi Anđeo iz Acrija)

Svećenik

Blaženik je rođen je u Acriju (Consenza, Italija), 19. listopada 1669. od oca Franje Falcone, i majke Dijane Errico, pekarica, dvoje seljana siromašnih materijalnim dobrima, ali bogatih krepostima i kršćanskim pobožnostima, kršten je bio slijedećeg dana, u sredovjekovnoj crkvici svetoga Nikole u Belvederu, po župniku don Bernardinu La Gaccia. Kod krštenja mu je dano ime Luka Antun zato što se rodio na slijedeći dan iza liturgijskog blagdana evanđelista Luke i možda također, iz poštovanja prema velikom franjevcu bratu Humilu iz Bisignana, koji je u svijetu nosio to ime, i za koga je tada bio u toku postupak za proglašenje blaženim. Od njegova djetinstva, koje je bilo pozitivno uvjetovano s majčinim štovanjem prema Žalosnoj Djevici i prema svetom Franji Asiškom, ne znamo gotovo ništa. Jedini događaj obzirom na njegove prve godine ispripovijedio je on sam, časnoj sestri Mariji-Anđeli od Raspetoga i ocu Bonaventuri iz Scaleje, o čemu su ostavili sjećanja u svjedočenju danom u kanonskim procesima.

”Jednom, - pripovjeda Marija-Anđela – dok je bio dječačić, i samo dječačić, koji kada je majka išla u crkvu, išao je on čineći djetinjarije u samoj crkvi, kao što čine sva dječica, ipak da majka ne bude uznemiravana u crkvi, smatrala je da je bolje ostaviti ga kod kuće; a on ... da inati majci htio je skinuti neku sliku Majke Božje, koja je visjela na zidu”. Ali potom, ganut od blagog pogleda i, u isto vrijeme, rastužen od Djevice, odrekao se svoje namjere “kleknuo je pred istom slikom stavivši pod koljena neko zrnje, i oatao je tako klečeći, da kada je došla majka, ne samo da ga je našla, nego ga zateče također da mu je ono zrnje nanijelo prilično bolova .. na samim koljenima. Ako čineći – čitamo na kraju svjedočanstva oca Bonaventure – dva puta je vidio onu sliku svu u sjaju i okruženu zrakama, zbog čega je ostao očaran i obodren tom svetom vježbom”.

Mali Luka Antun, skromno obučen, često bosih nogu, rastao je pobožno i bojeć se Boga među dječacima Casalicchija u čednoj sredini, ali moralno zdravom, na granici siromaštva, dajući, od prvih godina svoga djetinstva, određene znakove one svetosti do koje bi imao dospjeti, odgovarajući na Božju milost. 24. lipnja 1764. kad još nije navršio pet godina, u crkvi Svete Marije Velike u Padiji, primio je sakramenat Potvrde. Stekao je najosnovniju pouku u čitanju i pisanju od susjeda, koji je otvorio školu gramatike, i najosnovniju pouku iz vjeronauka, posjećujući župsku kuću sv. Nikole i samostansku crkvu kapucina svete Marije od Anđela. Postavši nešto veći, ujak svećenik, don Dominik Errico, majčin brat, poslao ga je na školovanje opće kulture, u nadi da će od njega učiniti odgojenu i školovanu osobu, osposobljenu da bude na pomoć i na podršku mladoj majci, koja je preuranjeno ostala udovica. Ova nada nije ipak bila određena da se ostvari. Nakon mladenačke dobi koju je proživio u neporočnosti običaja i vjerskom žaru, Luka Antun smatrao se, doista, pozvanim za život u samostanu; ali njegovom zvanju, snažno su se opirali u obitelji čak i ujak svećenik bilo je podvrgnuto kušnjama i kolebanjima, koji su mogli biti nadvladani jedino kada snaga milosti zadobi opravdanost nad slabošću naravi.

Da se ona probudi bio je odlučujući susret s ocem Antunom iz Olivadija, kapucin tada na glasu i vrlo cijenjen na cijelom Jugu po svojoj svetosti, koji je 1689. došao u Acri da održi cijeli niz propovijedi. Bez da sasluša ustrajne molbe majke, bez zastrašivanja prijetnja ujaka svećenika, koji se odlučno usprotivio nećakovu izboru, Luka Antun prihvati u svome srcu poruku ljubavi koja je izlazila iz nadahnute riječi propovjednika; osjetio je, odjednom, da građanski život, privlačnosti svijeta, radosti obitelji nisu stvorene za njega. I, premda pateći zbog boli koju će nanijeti majci, odlučio je postati kapucin.

Tako, s osamnaest godina, odgovarajući na Božji poziv,Luka Antun stupi u novicijat, u samostanu u Dipignanu. Ali, nakon nekoliko dana provedenih u savršenoj radosti, razočaran što nije naišao na siromaštvo kako je očekivao, napustio je novicijat i ponovno se vratio u obitelj. Vrativši se u svjetovni život, primijetio je još jednom, da on nije stvoren za njega. Sa skromnošću i hrabrošću ponovno je pojavio pred fratrima samostana u Acriju i, zamolivši ih za oproštenje, zatražio je da bude ponovno primljen u redovnički život. Pošto je dobio potrebna odobrenja od strane provincijalnog poglavara, Franje Caracciolo iu Scaleje, 8. studenoga 1689. Luka Antun ponovno je stupio s većom odlučnošću u novicijat, u samostanu u Belvederu, s čvrstom odlukom da ondje ostane. Ali, još jedan puta, nadvladan napastima i pritisnut nesigurnošću i nagovaranjima, nije uspio odoljeti i, svukavši franjevačko redovničko odijelo napusti po drugi puta samostan.

Ipak, vrlo brzo, shvatio je da je pogrešio i, vrlo duboko ponižen što je s tolikom lakoćom podlegao napastima i privlačnostima svijeta, uputio je iskrenu molitvu Bogu, da ga ne bi napustio, nego da bi ga podržavao protiv zavodljivostima đavolskim. S povjerljivošću i drhtanjem ponovno se pojavio po treći puta fratrima i, s prekidanim glasom od uzbuđenosti, zatražio je da bude ponovno primljen još jedanput, iz milosti, u novicijat. I, stvar koja je doista začuđujuća, bude nanovno primljen.Uz pomoć oca Franje iz Acrija, tada poglavara samostana u Montaltu, i na posredovanje oca Antuna iz Acrija, koji je, upravo one godine, na Kapitulu održanom 17. lipnja 1690. u Castrovillariju, bio izabran za Provincijala, mladi Luka Antun uspio je, doista, dobiti od Generalnog poglavara Reda, oca Karla Marije iz Macerate, potrebno odobrenje da je mogao ponovno obući po treći puta franjevačko redovničko odijelo.

Tako, 12. studenog 1690., s 21 godinom, u mističnoj atmosferi samostana u Belvederu, Luka Antun zaodjenuo se po treći i konačni puta, franjevačkim redovničkim odijelom i zaputio se odlučno na put savršenstva. Ispunjavao je dane trajnom molitvom: provodio je sate i sate klečeći u crkvi pred svetohraništem uronjen u razmatranje Muke Kristove, u kojoj je vidio ostvarenje svoga božanskoga i ljudskog ideala; i odande se udaljavao samo da se posveti najponiznijim službama u zajednici. Ipak, od vremena na vrijeme, navraćale su se napasti i raspirivale su se krize: i u njemu se ponovno rascvjetavala odluka o još jednom napuštanju, kapucinskoga života.

Jednoga dana, u blagovaonici, za vrijeme siromašnog ručka, bio je iznenađen čitanjem nekih odlomaka iz životopisa fra Bernarda iz Corleone, u kojima se govori kako je ovaj kapucinski svetac, o kojemu se tada vodio proces o proglašenju blaženim, uspio doći do spoznaje slabosti ljudske naravi. Uvečer onoga istoga dana, dok je, bio svladan od strahovite podnesene borbe protiv saljetanja sotone, povukao se u svoju siromašnu sobicu, udario je u plać pred podnožjem

Raspetoga, kličući: “ Pomozi mi, Gospodine! Ne mogu više odoljevati”. I u taj čas, da dobije odgovor, odjeknuo je nebeski glas: “Postupi kao fra Bernard iz Corleona”. Bio je to znak nesvjesno očekivani u tjeskobi i u muci nesigurnosti i napasti. I to je bio za njega trenutak zaokrta, početak novoga života. Doista ohrabren , primjerom koji mu je bio pokazan, Luka Antun je stao čitati životopis kapucina iz Corleone, provodeći ga vjerno u praksi. Stopama brata Bernarda, dao se na život u razmatranju i pokori, provodeći mnoge sate zatvoren u svoju sobicu, uronjen u molitvu ili zanesen mučenjem i trapljenjem tijela. Čineći tako, uz podršku i prsvjetljenim vodstvom oca Ivana iz Orsomarsa, učitelja novaka, svećenika velikih kreposti i široke hunanističe i teološke kulture, Luka Antun uspješno je priveo kraju godinu novicijata, i 12. studenog 1691. položio je svečane zavjete, prihvativši ime doista obečavajuće brat Anđeo iz Akrija.

Određen za svećenika, usprkos njegove želje da ostane, iz poniznosti, u Redu kao jednostavan brat laik, prihvatio se studiranja u samostanima u Akriju i Saraceni. Od 1695 do 1700., u samostanima Rossana i Corigliano Calabro i u Cassano Jonio,dovršio je studij teologije, filozofije i humanističke nauke, koje je započeo u Akriju. Među njegovim učiteljima tog vremena, vrijedi spomenuti oca Bonaventuru iz Rotonda, vrlo poznat po znanju i krepostima, njegov ispovjednik i duhovni vođđa, koji mu je oblikovao karakter i uputio ga na nasljedovanje Krista Raspetoga putem života pokore, odreknuća i žrtava.

Nakon zauzete priprave, 10. travnja 1700. na dan Uskrsa, zaređen je za svećenika u katedrali u Cassano Jonio, i od poglavara je bio određen za službu propovijedanja. Na području koje je bilo puno društvenih suprotnosti i sukoba povlaštenih, s bogatstvom koje je bilo skupljeno u rukama malog broja ljudi, dok su siromašni seljaci, pastiri i građanski siromašni puk bili u bijedi, sa svim nevoljama poznatim značajkama za Jug Italije, otac Anđeo je vršio službu propovjedanja, upotrebljavajući jednostavan i uzbudljiv govor, kakav se već odavna nije čuo, postižući obilje duhovnih plodova. Živeći među Segnerima (1624.-1694.), koji je na vrhuncu tisuću šestote duboko obnovio vjersko propovjedanje, i sveti Alfons Marija de Liguori (1696.-1778.), koji je nametnuo nove i uspješnije odrednice propovjedanja, on je odabrao za sebe jedan pučki način propovjedanja, po uzoru na evanđelje, svojstveno franjevcima i, na poseban način svetom Bernardinu iz Siene (1380.-1444.) i svetog Leonarda iz Porto Maurizija (1676.-1751.).

Tako, poslije početnih neuspjeha svetog Juraja Albanese, otac Anđeo iz Akrija, koristeći se jednostavnim i tihim načinom govora, prikladan sposobnostima da ga svi mogu razumjeti, postao je najuspješniji propovjednik i najtraženiji u Napuljskom Kraljevstvu.

I kroz 38 godina, bez popuštanja zamorenosti i drugim vrlo teškim poteškoćama svake vrste, od 1702. sve do 1739. godine njegove smrti, prošao je neumoran cijelu Calabriju i veliki dio južne Italije propovjedajući mnogobrojne korizme i održavajući bezbrojne tečajeve pučkih misija i duhovnih vježbi, bilo u Cosenzi, u Catanzaru i u Reggio Calabria, kako u najzabitnijim brdskim zaseocima stižuci sve do Salerna, Napulja i Montecassina. Iskren do skrajnih granica, borio se silnom žestinom svaku vrstu samovolje i iskorištavanja, šibajući pokvarene običaje njegovih suvremenika i trudeći se zauzeto da ukloni društvene nepravde, da ponovno donese mir gdje je vladala mržnja, da pozove na vlastite dužnosti odgovorne za javni red. I slično u tome Manconijevom ocu Kristoforu, podigao je više puta glas protiv knezova Sanseverina iz Bisignana i protiv markiza Pavla Mendoze della Valle, bilo da brani opravdana prava naroda, bilo da prekori beskorisne i pretjerane raskoši, što se teško pomiruje s jadnim uvjetima naroda kojim su upravljali.

Svjestan da propovjednik koji ne nastoji oko ispovijedi sličan je sijaću koji se ne brine za žetvu, otac Anđeo rado je provodio mnoge sate u ispovjedaonici, gdje je skupljao najobilnije plodove svog evanđeoskog propovjedanja.U svim mjestima gdje je propovijedao, njegova nazočnost privlačila je u crkve bezbrojno mnoštvo vjernika, i stalno je bilo veliko mnoštvo ljudi uz njegovu ispovjedaonicu svakog staleža i dobi, i on se nije nikada zamarao ispovjedajući ih. I, premda je bio na propovjedaonici nepopustljiv i tvrd u osudi grijeha, u ispovjedaonici je bio, naprotiv, dobar i beskrajno milosrdan s pokornicima. Bio je uvjeren,doista, da se s ljubavlju mogu razriješiti i najteža stanja; i smatrao je da mu je s milosrđem bilo najlakše ponovno privesti

Božjoj milosti sve grešnike koje je ljubav Božja poticala da kleknu pred njim kao ispovjednikom.

Da bi se osjećali što lagodnije (ugodnije) običavao je primati muškarce u sakristiji ili u svojoj siromašnoj i neuglednoj sobici, kamo su dolazili također plemići, kneževi, biskupi, svećenici i, na poseban način , mladi iz svih društvenih slojeva, koje je on znao lijepo primati, saslušati, razumijeti i voditi. K njemu su dolazili da se snjim posavjetuju u različitim poteškoćama u svojoj službi, uredu i svojim odgovornostima, kneževi iz Bisignana Josip Leopold i Alojzije Sanseverino, koji su prema njemu gajili veliko prijateljstvo i poštovanje, i jedan značajan broj javnih upravitelja i crkvenih dostojanstvenika. Njegov ga je žar često poticao na traženje okorjelih grešnika za pomirenje, i činio ga je brižnim da im priteče u pomoć u bilo koji sat dana ili noći, kod bolesnika koji su tražili njegovu duhovnu uslugu. Uz pokornike koji su dolazili povremeno k njemu, bilo je pojedinih osoba i skupine ljudi – ne samo osobe posvećena života s redovničkim zavjetima – koji su se stalno koristili dobročinstvima njegovog duhovnog vodstva, katkada također – dopisivanjem. Među ovima su bile časne sestre stroge klauzure samostana Kapucinki iz Akrija, koje je on vodio sve do smrti prema cilju kršćanske savršenosti; i don Josip Leopold Sanseverino, VIII knez iz Bisignana, koji je požurivao i dobio od Vrhovnog Svećenika Benedikta XIII jedan apostolski Breve (kratko papinsko pismo) izdan 13. srpnja 1726., kojim se ovlašćuje otac Anđeo da se nastani u njegovoj prostranoj palači da preuzme brigu za spasenje njegove duše. Ondje je bila također Marija Terezija Sanseverino, kći ranije spomenutog kneza, koju je on držao na krštenju i koju je zatim uzdržavao u njezinoj nakani da postane časna sestra kapucinka.

1724. otac Anđeo, s pomoću i velikom darežljivošću kneza Josipa Leopolda, započeo je radove na izgradnji samostana za Kapucinke, u Akriju, obnavljajući dotrajali samostan i pridruženu crkvu Pustinjaka svetog Augustina. U ovom samostanu, naslovljenu svetom Petru Alkantarskom i svetoj Katarini djevici i mučenici, otvorenom, 1. lipnja 1726., na liturgijski blagdan Pedesetnice (Duhova), Marija Terezija posta redovnica (zamonašila se) s imenom Marianđela od Raspetoga, i tu je umrla, na glasu svetosti, 3. listopada 1764. nakon života samozataje i pokore. Usprkos njegova opiranja da zauzima odgovorna mjesta, blaženi Anđeo, u toku svoga redovničkog života, bio je više puta imenovan učiteljem novaka, gvardijana (u Mormannu, Cetraru i u Akriju), nadglednikom i provincijalnim savjetnikom, provinncijalnim Poglavarom – služba koju je vršio od 1717. do 1720. – i, konačno, 1735. pomoćni Generalov nadglednik (provizitator).

U svim tim službama, koje je prihvatio jedino iz poslušnosti, bio je uvijek savjestan u poštivanju Pravila i Konstitucija Reda, koje je, ipak, prilagođavao s pažnjom i razboritošću. U Apostolskom procesu u Bisignanu jedan brat nam je ostavio čudesno svjedočanstvo načina na koji je otac Anđeo upravljao sa svojim podložnicima kao gvardijan i kao provincijal: “On je upravljao tako dobro i divljenja vrijednom razboritošću s našim redovničkim zajednicama, kad je bio gvardijan (poglavar), i s cijelom Provincijom, kada je bio Provincijal, da je način njegova upravljanja ostao kao pravilo i uzor za nasljedovanje od svih koji su željeli i žele upravljati s ravnošću i ujedno s ljubavlju”.

Duboki poznavalac Svetog Pisma i Djela svetih Otaca, naravno nošen pjesništvom, blaženi Anđeo imao je također dobro poznavanje humanističke i filozofske kulture. Od njega su nam ostali malobrojni spisi, pridruženi večinom procesu od 1772.-1775.: “Isuse Najsvetiji ili pravi Sat Muke Isusa Krista”, posmrtno izdano, u Napulju (prvo izdanje 1745.): “Najpobožnija Razmatranja za sve satove Muke Našega Gospodina Isusa Krista”, također objavljeno posmrtno u Napulju ( drugo izdanje 1774); nekolicina molitava i pjesmica vjerskog sadržaja;svakodnevna Vježba, koju je davao da je vrše njegovi štovatelji; i, konačno, tridesetak i više pisama.

Blaženi Anđeo imao je karizmatske darove za čudesa, ekstaze (zanosa), proroštva, dar boravljenja istovremeno na dva mjest, liječenja i pronicanja srdaca. Urešen svim krepostima, živio je u herojskom vršenju ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Od suvremenika je bio nazvan antonomastički (umjesto vlastitog imena) “Kalabrijski propovjednik” i “Apostol Kalabrije”. Umro je u Akriju, popraćen općim oplakivanjem, 30. listopada 1739.

Odmah poslije smrti, iz mnogih krajeva Kalabrije i Južne Italije, iz Vadarske kuće u Napulju i od samoga kralja Dviju Sicilija, Ferdinanda iz Borbone, počeli su stizati i postajati uporni zahjevi i požurivanja, da otac Anđeo, koji još za života bio predmet velikog štovanja, bude proglašen svetim. U samo pet godina nakon njegova preminuća, 10. listopada 1744. započeo je proces “o ne štovanju” na koji su se nadovezali redovni informativni u Bisignanu (1748.-1759.) i u Cosenza (1764.- 1769.), i oni Apostolski vođeni u Cosenzi (1786.-1789; 1791.- 1792; 1793.-1795.) i u Bisignanu (1793-1796.).

Proces za proglašenje blaženim uveden je, 27. svibnja 1778. Postulator je bio fra Nikola Molinari iz Lagonegra, koji je 1765. bio imenovan generalnim prokuratorom (zbriniteljem) kapucinskoga Reda za procese svetaca. Proces za proglašenje blaženim dovršen je 17. lipnja 1821. s izjavom o herojskom stupnju kreposti oca Anđela.

Papa Leon XII., 18. prosinca 1825. proglasio je Anđela iz Acrija blaženim.

Sveti posmrtni ostaci oca Anđela su ostali u grobu stare crkvice Svete Marije od Anđela kapucinskog samostana u Akriju kroz 86 godina, sve do proglašenja blaženim, kada su posmrtni ostaci, nakon eksumacije i prepoznavanja koje je Kongregacija za Obred odobrila na dan 22. studenoga 1825. bili položeni pred oltarom njemu posvećenom u istoj crkvi. 22. kolovoza 1925. u prigodi svečane proslave prve Stote obljetnice proglašenja blaženim, kosti su blaženog Anđela, skupljene u umjetnički izrađenoj srebrnoj urni prenesene u veličanstveno svetište podignuto, između 1893. i 1896., i koje je papa Ivan Pavao II. uzdigao na dostojanstvo i na naslov manje bazilike.

* Liturgijski se slavi 31. listopada!

www.beatoangelo.it

BLAŽENI DIEGO JOSIP IZ CADIZA (1743-1801)

2008-12-02T23:28:00.000-08:00

Svećenik

Godine 1756. mladić Josip Franjo Ivan Marija, nakon nekog neuspjeha u studiranju filozofije, ušavši u samostansku crkvu kapucina u Ubrique u Španjojlskoj, za vrijeme dok su braća pjevala liturgiju časova, iznenada doživi uzbuđenje, kako on piše u jednom svom pismu: »Duša mi se ispunila tako velikom radošću i tako neobičnim divljenjem kao da sam izvan sebe«. Imao je veliku odbojnost prema redovničkom staležu, još posebno prema životu kapucina; ali od tog trenutka ondje osjeti da ga privlači i njegov žar posta nezadrživ. »Zatražio sam životopis nekoga sveca iz njihova Reda – nastavlja u gore spomenutom pismu – i dadoše mi onaj naših svetaca Fidelisa i Josipa iz Leonesse, obojica su bili misionari, a zatim onaj, časnoga Josipa iz Carabantesa, koga nazvaše apostolom Galicije. To razbukti vatru u mom srcu koja, premda sam imao jedva trinaest godina, izgarao sam od samoće, za sjedinjenjem s Bogom za zatajenjem samoga sebe itd. Nadvladan od ovih želja, bez da sam nekoga pitao za savjet, opasao sam se konopčićima oko pojasa i oko nogu tako jako da mi je sprječavalo disanje te sam morao jednoga skinuti a druge olabaviti i nosio sam ih kroz mnogo dana«. Taj mladenački žar dovede ga da se zaodjene redovničkim odijelom kapucina u Sevilji, 12. studenog 1757. i da započne godinu novicijata, navršivši petnaest godina, 31. ožujka 1758. s novim imenom Didak Josip. »Otada je bila moja žarka želja biti kapucin, misionar i sveti sve do težnje da dadnem svoju krv po mučeništvu«.

Blaženik se rodio u gradu Cádizu, Španjolska, 30. ožujka 1743. od oca Josipa Lópeza Caamaño i majke Marije de Ocaña y García, oboje iz plemenitaških obitelji. Ostavši siroče s devet godina gubitkom mame, proživio je tužno dječaštvo s mačehom bez samilosti. U prvim godinama redovništva, poslije novicijata, živio je manje-više opušteno, ako vjerujemo što je zapisao, zadovoljavajući se s najnužnijim što mu je bilo potrebno za učenje, više ga je privlačila kastiljanska pjesnička književnost. Jednoga dana, ipak, u razredu, za vrijeme nastave teologije, doživi drugo duhovno uzbuđenje: »Opazih veliku unutarnju pobožnost združenu s velikom željom da gledam one stvari toliko uzvišene u samom Gospodinu s blaženicima. Osjetio sam potrebu da sve napustim i slijedim njega, i čvrsto odlučih da to učinim«.

Zaređen je za svećenika u Cardoni, 24. svibnja 1766. , »otada sam se posvetio misaonoj molitvi, kojoj sam, uz više od dva sata u zajednici, sebi odredio još barem jedan sat noću«. Kroz šest godina posvetio se izučavanju Biblije i knjiga duhovnog sadržaja te pred velikim napadajima francuskog prosvjetiteljstva, koje je objavljivao mnoge knjige protiv Crkve i pape, osjećao je da ne može ostati ravnodušan, nego da treba odgovoriti sa svim svojim sposobnostima: »nesposoban čitati takve spise, - rekao je svome duhovnom vođi – nisam želio naučiti francuski zbog gnjušanja prema knjigama koje su odanle dolazile s takvim sadržajima. Koliko je potrebno biti svet da bi mogao, s molitvom, ublažiti Boga i podržavati svetu Crkvu! Kolika čežnja da izađeš u javnost, da budeš obrambena linija, otvorena lica, pred drznicima! Koliki poticaj da propovijedaš naobraženim i učenim ljudima! Kakav žar da prolijem svoju krv za obranu onoga što smo sve do sada vjerovali!«.

Počelo se ostvarivati njegovo teženje za apostolskim radom i misionarenjem. Započeo je propovijedati u Ubrique 1768. s velikim uspjehom. 1773. uspio je uspostaviti mir među ljudima Estepona, koji je kroz 15 godina rušio mir razmiricama i svađama. Prolazio je cijelom svojom Andaluzijom kroz cijelo jedno desetljeće propovijedajući misije, korizme, devetnice, u Granadi 1779., u Gaudixu i Bazi, u Jerezu , i 1780. u Portu sv. Maria, u Jaénu i drugdje. Bio je nezaustavljiv. U korizmi 1775. propovijeda u S. Rocco, u Gibraltaru.To je bila godina od temeljne važnosti u njegovu životu, jer je susreo oca Franju Javier Gonzáleza, najmanjeg brata Sv. Franje di Paola, koji će kroz devet godina biti njegov duhovni vođa, razboriti savjetnik, usmjeravatelj njegovih apostolskih poduhvata, pokazatelj njegova poslanja u duhovnoj povijesti njegova stoljeća. Doista, napisao mu je, 26. lipnja 1778.: »Da, Bog se želi poslužiti s tobom, velikom neznalicom, i zato te je privukao u kapucinski Red i svećeničku službu da naoružan njegovom svemogućnošću, mudrošću i krepošću, navijestiš rat vladajućem slobodarstvu i najmračnijem prosvjetiteljstvu u ovom mračnom vijeku. Svijet se suprotstavlja i traži sa svojim paklenskim prosvjetiteljstvom da razori najviše vrednote Evanđelja i duh kršćanstva«. Poslije njegove smrti, koja je nadošla, 29. veljače 1784., Didak iz Cadiza odabrat će svoga novoga duhovnog vođu, Juan José Alcover i Higueras, opata zborne crkve svetog Spasitelja u Granadi.

1776. u dobi od 33 godine, propovijeda misije u Sivilji, što je morao prekinuti zbog teške bolesti. Pošto je ozdravio, vratio se u Sivilju i propovijeda u mnogim crkvama grada. U jednoj propovijedi posvećenoj sveti Mariji Magdaleni, kasnije češće objavljivanoj, napada s velikom odlučnošću nepromišljenu nevjeru slobodnjaka i prosvjetiteljskih filozofa. Glasoviti su njegovi govori protiv bezbožnog prosvjetiteljstva koje je izgovorio na Sveučilištu u Granadi 1779., u Madridu i u Alcalá de Henares 1783., i nadgrobni govori u čast svoga duhovnog vođe 1784., i jednom slavnom karmeličanu 1786. Njegovi gorljivi prigovori snažnim izgovorenim protiv lošeg tiska, borbe s bikovima, plesovi, komedije i komedijanti, tada na glasu, premda često nisu imali nikakav učinak zbog bijesa ljudi kojim su popraćivali sve to, što su tada smatrali umjetničkim djelima. Ali blaženik je mislio samo na siromašne, kao kada je 1778. govorio u županijskoj skupštini u Éciji: »Začudio sam se zbog pretjerano skupe kuće komedije, dok ovdje nedostaju, bolnica za bolesnike, zavod za siročad i dostatne vojarne za vojnike«. U misijama u Antequera, pripovijeda također blaženi Didak, »kao plod propovijedanja, uglednija gospoda odlučiše, da se osnuje jedan zavod za zbrinjavanje siromašnih zatvorenika koji su zbog nedostatka pomoći, umirali od gladi«.

1782. u Toledu u kraljevskoj odori iz Aranjuez sve je uzbudio. Slijedeće godine odlazi u Madrid i Alcalà de Henares. Neki doušnici, poslije jedne gorljive propovijedi u katedrali u Sivilji na Sveti Petak 1784. u korist pokradenih siromaha od bogatih crkvenih osoba, uspjeli su ga protjerati na više mjeseci iz grada. Ponovno obilazi svoju Andaluziju. U zimi 1786. propovijeda kroz mjesec dana misije u Cuenki. U Saragozi prijavljuje Inkviziciji različite prijedloge jedne otrovne knjige protiv redovničkih zavjeta pokrećući težak postupak. Od 1787. mnogi ga gradovi Španjolske, Albalate, Alcañiz, Caspe, Barcellona, Valenza, Alicante, Cartagena, Totana, Motril, slušaju ga zadivljeni. Pokušavao je biti nazočan i s knjigama od velike apologetske i duhovne vrijednosti. Njegova su djela potom bila objavljena u pet svezaka u Madridu u godinama 1796.-1799. Neprijatelji su ga njegovi prisilili na gotovo potpunu šutnju kroz više godina, zatočenjem u samostanu Casares sve do 1792., kada je ponovno nastavio svoje apostolsko putovanje u Andaluziji i dvije godine kasnije po Sjevernom Portugalu, a zatim po provincijama Pontevedra, Coruña i Lugo, te od Ovieda do Leóna, Astorga, Zamora i Salamanke. Njegovo zdravstveno stanje nije mu omogućavalo da nastavi s istom zauzetošću. Morao je smanjiti svoje apostolske pohode. Ali poslije bez broja pučkih misija u Malagi, 1799. prelazi tjesnac odlazeći u Ceutu, gdje je 27 godina ranije započeo svoje prve korake propovijedanja. Kod jedne pobožne obitelji u Rondi proveo je posljednjih šest mjeseci, izvan samostana, gdje se običavao povući nakon svojih teških napora, i otuda je napisao veći dio svojih dragocjenih pisama. Tu će se preuranjeno ugasiti njegov život u utorak, 24. ožujka 1801. rano ujutro. Tek 1894. papa Leon XIII. Proglasit će ga blaženim, izazavši nepodnošljive odjeke između nevjernika i liberala, kako u Španjolskoj tako i u Italiji.

Didak iz Cadiza ostat će veliki apostol pučkih misija, koje su se odvijale na vrlo djelotvoran i iskustven način: početna procesija sa slikom Božanske Pastirice i križem, a zatim kroz različite dane obavljali su se različiti susreti molitava i kateheza s pokorničkim obilježjima, govorima i poticajima za oživljavanje kršćanskog života, uvečer moljenje krunice, misaona molitva predvođena za narod, vjeronauk za odrasle i propovijed. Posebni nagovori za različite staleže, kao posebne duhovne vježbe, za kler, za redovnike i redovnice, za društvene nosioce vlasti i djelatnike grada; ali također i propovijedi za zatvorenike, uvijek s opreznošću moralnog i duhovnog nauka prilagođenog različitim potrebama. Više nego iz govorničke vještine, njegova propovijed se rađa iz jedinstvenog načina prenošenja Božje Riječi koja je prožela njegovo srce kroz molitvu i usvojena s jasnoćom, jednostavnošću i žarom, te postaje sposobna pokrenuti volju darom očite milosti, i s obazrivošću prema različitim zasebnim crkvama, uz najveće poštovanje prema mjesnoj duhovnoj brizi. Sve se zaključuje s jednom drugom pokorničkom procesijom, ali bez nekih izvanjskih oznaka. On sam kaže da je otkrio ovaj način propovijedanja u pučkim propovijedima svetog Bernardina Sienskog u kojemu je gledao i ideal njemu najprikladniji. Često je iskusio u brizi da spremi nagovore koje nije uvijek uspio točno zapisati, prepuštao se ponizno volji Božjoj, čudesnom zahvatu Božje suradnje.

Evo i jednog konkretnog primjera iz nagovora koji je Pavao VI. uputio kapucinima 1974. u jednoj slučajnoj napomeni: »Htio bih vam reći: ako budete doista živjeli ono što jeste, usvojite riječi Evanđelja: 'Nemojte razmišljati, kako i što ćete govoriti; dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti'. Možete govoriti, rekao bih, otvorenim srcem, ako vam je srce puno Krista i puno njegovog svetog i teškog i opasnog nasljedovanja; riječ će proizlaziti iz samog vašeg života i bit će to najdjelotvorniji i najuvjerljiviji način vašeg govorenja«.

* Liturgijski se slavi 5. siječnja!

BLAŽENI JAKOV IZ GHAZIRA (1875-1954)

2008-11-11T04:46:00.000-08:00

Prezbiter

Khalil Haddad, a u kapucinskom Redu fra Jakov, rodio se u mjestu Ghaziru, tridesetak kilometara sjeverno od Bejruta na području Kesrwan-Mont Liban, 1. veljače 1875. godine. Otac mu se zvao Petar (Butros) Haddad, a majka Shams. Khalil je bio njihovo treće dijete od četrnaestero. Pripadali su maronitskim kršćanima neslomljive vjere. Kršten je u Ghaziru, u maronitskoj Crkvi, 21. veljače 1875. s imenom Khalil. U djetinjstvu je bio dobro kršćanski odgojen. Na vjerski odgoj svoga sina osobito je utjecala majka svojim svetim životom i uvijek ga je poticala na velikodušnost prema Bogu i ljudima. To će se odražavati i u svim njegovim razvojnim godinama i cijelom životu. Sakramenat potvrde primio je, 9. veljače 1881. Sa sedam godina roditelji su dali Khalila u školu svetog Franje koju su vodili talijanski kapucini. A nakon osnovnog obrazovanja šalju ga u Bejrut na daljnje školovanje u dva redovnička kolegija. Bio je vrlo nadaren, savjestan i radin te nije imao nikada poteškoće u svome školovanju.

Sa šesnaet godina već zrelo razmišlja i traži neko zaposlenje da štogod zasluži i stekne za život. Dobrim poznavanjem arapskog jezika odlazi u Aleksandriju u Egipat, gdje postaje nastavnikom arapskog jezika u kolegiju svetoga Marka. Osim toga, neprestano je održavao tečajeve arapskog jezika za druge, a posebno u bogatim egipatskim obiteljima. S devetnaest godina osjetio je neodoljiv Božji zov da postane svećenikom. I vraća se u svoj zavičaj. Dobro upoznavši kapucine već od dječačke dobi, odlučio je prihvatiti posvećeni život među braćom u kapucinskom redu. Naišao je na poteškoće u ostvarenju svoga redovničkog poziva kod ljudi, i osobito sa strane svoga oca. Khalil je s odlučnošću i odrješito odgovorio ocu i svima koji su ga htjeli odvratiti od svećeničko-redovničkog poziva: „Postat ću svećenik i pripast ću jedino Bogu i nitko me od toga neće odvratiti“. U drugim zgodama je znao reći: „Uza sva protivljenja, postat ću svećenik, i pokazat ću vam kako su svećenici dobri“. Nadvladavši sva protivljenja, stupio je, 26. ožujka 1894. godine u kapucinski novicijat s novim imenom, Fra Jakov iz Ghazira. Nakon dovršenih studija i doživotnog zavjetovanja, 10. studenoga 1901. zaređen je za svećenika u kapeli Apostolskog vikarijata u Bejrutu.
Nastala su teška vremena u Libanonu širenjem „novih ideja“. Širitelji masonerije i laicizma ujedinili su se da unište katoličku vjeru u srcima tog vrijednog naroda. Kapucini su razmišljali i pitali sami sebe: što nam je činiti da preteknemo „nove ideje“ prije nego se ukorijene? Odlučili su osnovati mnogobrojne škole na cijelom području Libanona. A tko bi to mogao bolje i uspješnije izvesti, nego domaći sin ljubljene domovine, Abuna (otac) Jakov iz Ghazira? Dao se bespoštedno na posao! Jedan od najvažnijih ciljeva bio mu je širenje katoličke vjere neumornim propovijedanjem i obraćenje muslimana u duhu poštivanja svakoga čovjeka, njegovih životnih opredjeljenja i mišljenja, u iskrenom dijalogu s Islamom. Otac Jakov odlučno izjavljuje: „škola je ključ koji otvara vrata našeg kapucinskog apostolata!“. Već 1910. otvara 230 osnovnih škola s 7.500 đaka po cijelom Libanonu, u selima i po manje pristupačnim brdskim krajevima.
Blaženi Abuna Jakov pokazao je također veliku sposobnost i zasebnu karizmu u neumornom propovijedanju Evanđelja. Propovijedao je u Libanonu, Palestini, Iranu i Siriji. Iza njega su ostala u rukopisu, 24 sveska njegovih propovijedi i govora na arapskom jeziku. Potom je od velike važnosti njegova nemjerljiva i nedostižna djelatnost na društvenom planu u djelotvornoj ljubavi. Na kraju Prvog Svjetskog rata 1918. s raspadom središnjih imperija, Turska napušta Libanon i on dobiva svoju samostalnost. Budući da je Libanon ostao razoren i spaljen, u njemu je zavladalo siromaštvo, glad i nemoral. Uz bezbrojne pothvate Jakova iz Ghazira, kapucini su se, uz vjersku poduku, silno založili u uklanjanju gladi, bijede i svake vrste nevolje. U tu svrhu je otvarao škole, bolnice i sirotišta. Organizirao je prehranu puka s osnivanjem petnaestak takozvanih „pučkih juha“(pučkih kuhinja) u kojima je davao dnevno 18.000 obroka. Za ratnu siročad i napuštenu malu djecu otvorio je 24 sirotišta u kojima je bilo smješteno 24.000 dječaka i djevojčica kojima se nije pružala samo hrana, nego i pouka, školovanje i osposobljavanje u raznim vještinama obrta i u kućnim radinostima. Abuna Jakov u svojoj brizi neprestano je posjećivao sva središta školovanja i utemeljene ustanove, pješačenjem i do 30 kilometara dnevno. Imajući sve to u vidu s pravom ga prozvaše svetim Vinkom Paulskim, don Boskom i svetim Josipom Kotolengom Libanona. Među ostalim ustanovama dao je sagraditi veliku psihijatrijsku bolnicu s 1.000 kreveta na brdu Oall-ed-Dib, koja i danas djeluje, a prozvana je „Mali Kotolengo“. Još posebnu pozornost zaslužuje veliko djelo oca Jakova osnivanjem Kongregacije časnih sestara, franjevki od Križa u Libanonu. One se posvećuju djelima ljubavi u korist najsiromašnijih i najugroženijih slojeva ljudi.
U svim djelima blaženi Jakov iz Ghazira, najdublje odražava svoje veliko srce kroz koje se nazire franjevački kristocentrizam kad piše: „Ja previše ljubim svoje ljude i Domovinu; to je moja Zemlja! Njezinim stazama prolazim duž obale i sve do najviših brda. Predobro poznam jednostavnu vjeru svojih sunarodnjaka i opasnosti kojima su izloženi. Ne mogu, a da se ne založim svim sredstvima učiniti plodnim ovaj apostolat“.
Neizmjerna ljubav Abune Jakova izražena u mnogobrojnim inicijativama, rađala se iz životnog pridruženja Kristu koji je trpio u sebi i u svojim udovima po Križu koji je prihvatio. Stoga i nama poručuje: „Nema neba bez križa. Tko želi nebo bez križa, isto je kao kada netko želi kupiti trgovačku robu bez plaćanja“. To su prepoznali i Libanonci. I radi tog njegovog velikog doprinosa, libanonska Vlada dodijelila mu je dvije zlatne medalje, tri srebrene i najviše odlikovanje „Časnika Reda Cedar“.
Crkva nije mogla ne zapaziti uzornost tog Božjeg čovjeka, njegov apostolski žar i rad, svetost života i kreposti, nego je na „glas naroda“ pokrenula postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. To nisu tražili samo katolici nego i svi najugledniji državnici Libanona, čak i muslimani i druzi.
Informativni proces za proglašenje blaženim oca Jakova započeo je u Bejrutu, 27. rujna 1960. Nastavio se uspješno u svim svojim fazama do zaključka prvog dijela. Apostolski proces je otvoren, 24. veljače 1978. Nakon ispitivanja herojskog stupnja kreposti i potvrde predloženog čudesnog ozdravljenja po zagovoru oca Jakova, Sveti Otac Benedikt XVI., 10. siječnja 2008. određuje dekretom, dan proglašenja blaženim Abune Jakova za 22. lipnja 2008. koje će obaviti u Bejrutu kao papin delegat, kardinal José Saraiva Martins.
Proglašenje blaženim je izvršeno na Trgu Mučenika u središtu Bejruta uz sudionike 17 najznačajnijih vjerskih obreda prisutnih u Libanonu. Tako se uz novog Blaženika Abune Jakova iz Ghazira doživio najuzbudljiviji ekumenizam, a papa je Benedikt XVI., nakon nedjeljnog „Angelusa“, uputio svoju riječ na čast novog Blaženika izražavajući želju, da izmučeni Libanon, Zemlja koja je previše pretrpjela, konačno postigne siguran i trajan mir njegovim zagovorom.

BLAŽENI JEREMIJA IZ VLAŠKE (1556-1625)

2008-11-11T04:33:00.000-08:00

Redovnik – brat laik

Jeremija se rodio 29. lipnja 1556. g. u malom selu Tzazo u današnjoj Rumunjskoj. Na krštenju je dobio ime Jon (Ivan). Odgojen u zdravoj klimi kršćanske obitelji Stoice i Margarite Barbat, u mladosti je čuo Božji glas da treba – poput Abrahama – poći iz svoje zemlje ... Zbog teških uvjeta života za kršćane, poslušan evanđeoskim riječima: „Tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu ... zbog mene i Evanđelja, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“, i majci koja mu je pričala da u „Italiji žive dobri kršćani i sveti monasi“, Jon s 18 godina napušta svoju domovinu i odlazi u Napulj, Italija, gdje živi sve do smrti. U Napulj je stigao 1578. g. Tu je upoznao braću kapucine i mislio je da su to oni „sveti monasi“ o kojima mu je majka nekoć govorila. Zatražio je da bude primljen kao njihov kandidat. U svibnju 1578. g. započeo je godinu novicijata i tom prilikom dobio novo ime Jeremija, a 8. svibnja 1579. g. polaže doživotne zavjete u Redu Manje braće Kapucina. Nakon toga, kao redovnik, prošao je kroz mnoge samostane vršeći različite službe. Od 1585. g. nalazi se u samostanu sv. Efrema Novog kao bolničar samostana. Tu je ostao 40 godina istrošivši svoj život u najvelikodušnijem služenju i uvijek s „radošću i vedrinom na licu“. S iskrenošću i radošću uvijek je molio: „Gospodine, zahvaljujem ti što sam uvijek služio i nikad nisam bio služen, uvijek sam bio podložnik i nikad nisam zapovijedao“. Fra Jeremija je po karekteru bio veseljak; bio je spretan i poduzetan. Bio je stalno spreman svima služiti i zato su ga nazivali desnom rukom svakog fratra. Bog mu je kao poseban dar služenja bolesnicima. Sebe nikada nije štedio izlažući se raznim opasnostima. Osim ove herojske ljubavi prema siromasima bio je i kontemplativna duša. Umro je 5. ožujka 1625. g. u Napulju kao žrtva ljubavi i poslušnosti za posjete jednom bolesniku. S pravom ga zato nazivaju „svjedok ljubavi koji s Istoka dolazi“. Godine 1625. otvoren je proces za njegovo proglašenje blaženim, ali je kasnije zanemaren. Kada je 1947. g. prof. Gregorio Manoilescu pronašao grob fra Jeremije, koji je pao u zaborav nakon što je talijanska vlada ukinula samostan sv. Efrema Novog i pretvorila ga u zatvor, pravoslavci i katolici iz Rumunjske pobudili su interes za njega u našem Redu i u Crkvi.

Papa Ivan XXIII. potvrdio je (18. prosinca 1959) da je fra Jeremija uistinu prakticirao kreposti u herojskom stupnju. Govoreći o Jeremiji u misi beatifikacije, Papa je, izemđu ostalog rekao: „Ovaj blaženik je brat kapucin iz Vlaške kako se nekad zvala Rumunjska, sin rumunjske plemenite nacije koja nosi u svom jeziku i imenu biljeg Rima. Proslava ovog vjernog sluge Božjega nakon tri stoljeća tajnovite prikrivenosti bila je sačuvana za ove naše dane koji su obilježeni ekumenskim nastojanjima i solidarnošću među narodima na međunarodnoj razini. Blaženi Jeremija svojim dolaskom iz Rumunjske u Italiju povezao je u povijesti svog života Istok i Zapad, izgradio je značajan most između narodâ i kršćanskim Crkava“.

Za vrijeme obreda, tada se posebno obratio, na rumunjskom jeziku hodočasnicima iz Rumunjske. „Obraćajući se vama Rumunjima na vašem jeziku radostan sam što ste na povišeno mjesto postavili ovu svjetiljku. Otkrili ste poruku blaženika i ujedinili ste se oko njegovog lika koji okuplja i izražava vašu kršćansku tradiciju kao i vaše težnje. U vašoj tisućljetnoj povijesti bogatoj tolikim vrednotama vjere, Jeremija iz Vlaške prvi je Rumunj koji je službeno podignut za čast oltara. Neka on koji je u svom životu ostvario skladnu sintezu između rodne i prihvaćene nove domovine, neka on sada proglašen blaženim pomogne promicanje mira među nacijama i ostvarenju jedinstva kršćana pokazujući nam put svojim primjerom djelotvorne ljubavi za braću“. Ljubljen od pravoslavaca i katolika, ponizni brat kapucin danas je slava i nada svoje domovine, Rumunjske. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 30. listopada 1983. g.

* Liturgijski se slavi 8. svibnja!

* * * * * * * * * * *

Iz govora pape Ivana XXIII. prilikom proglašenja herojskih kreposti

Uvijek u prisutnosti Gospodnjoj

Današnji obred, veoma jednostavan, razlogom je velike radosti, koja će se iz ove vatikanske dvorane brzo proširiti na sve strane, gdje god u svijetu postoji pozornost i poštovanje za sve ono što nanovo poziva na jednu od temeljnih kršćanskih askeza, a to je svetost. Ona je uistinu jedna od nekoliko značajnih karakteristika Crkve Gospodnje. Okolnosti različite naravi nalagale bi mnoge korisne i dirljive primjene, ali se možemo ograničiti na nekoliko riječi. Recimo samo da je Rumunjska bila domovina fra Jeremije iz Vlaške, dakle, jedna stara zemlja Europe, čije ime također podsjeća na stare veze sa zajedničkom majkom naroda. Ponizni ''fratrić'' laik jednog je dana upitao svoju dobru majku što mora činiti da bi bio siguran za vječno spasenje. Ona dobra žena sinčiću je prstom pokazala upaljeno svjetlo na gori: to jest Svetu Crkvu Gospodnju. I taj mladić, odvažnošću koja nadilazi njegovu dob i odgoj, krenuo je na put, i nije se smirio sve dok nije ''doplovio do svoje druge obitelji, Franjevačkog Reda, izabranog stupa Katoličke Crkve, koji mu dade novo ime, sveti habit, pravilo nikad uzvišenije i evanđeoskije. Četrdesetsedam godina poniznog služenja: uvijek veseo, spreman, velikodušan. U nevinim fra Jeremijinim očima zrcalile su se neizmjerne ravnice njegove zemaljske domovine, kojih se on sjećao sinovskom nježnošću. Ali nije bio stranac u talijanskoj zemlji. U svojim je prosudbama cijenio Napuljski puk i iskazivao mu simpatije, a on je tog svog posvojenog sina ljubio za života i poslije smrti. Sva tajna posvećenja ove duše stoji u jednostavnosti mišljenja, odlučivanja, djelovanja: uvijek u prisutnosti Gospodnjoj: uvijek s povjerenjem u Njega i u velikoj spremnosti da prigrli božanska nadahnuća i putove poslušnosti. Poticajno za nas! Jednostavnost je ona koja oblikuje veoma privlačnu fizionomiju poniznog franjevačkog brata laika Jeremije iz Vlaške. Jednostavnost je odijelo koje priliči onom koji, približivši se Betlehemu, želi imati sigurnost da se nalazi kod Svete Obitelji kao kod svoje kuće, i biti siguran da razumije jezik Marije i Josipa, i da tumači božansku šutnju Isusovu (...).

* * * * *

Molitva

Milosrdni Oče, koji si udijelio blaženom Jeremiji da nasljeduje tvog Sina u služenju braći i u potpunom žrtvovanju za njih; udijeli nam, po njegovu primjeru i zagovoru, da sudjelujući u tvome sveopćem naumu spasenja, proputujemo evanđeoskim putem poniznosti i ljubavi. Po Gospodinu našem Isusu Kristu...